Metoda Xaqua
- Detalji
- Napisao/la Mirko Belošević
- Hitova: 31942
Primarni izazov za svakog akvaristu oduvijek je bio uspjeh u održavanju malog ekosistema u kojem životinje imaju mogućnost živjeti i razvijati se kao i u prirodi. Prije mnogo godina bilo je nezamislivo jedan duži period održavati na životu ugošćene životinje.
Beskralješnjaci koji su se uzgajali uspješno u akvariju bili su, u prvom redu, koralji, i to «meki koralji», kao na primjer Discosoma sp. ili Sarcophyton sp., tj. koralji koji žive u prirodi u organski zagađenim vodama. Veliki korak naprijed dogodio se 70-tih godina 20. stoljeća kada su P. Wilkens i D. Stuber, dva povijesno značajna akvarista, objavili publikaciju o svojem načinu vođenja morskog akvarija.
Njihova metoda danas je poznata kao "Berlinska škola", a temelji se na sljedećim postavkama:
- jaki skimer koji otklanja organske sastojke
- aktivni ugljen
- jako osvjetljenje s lampama HQI
- nadoknađivanje kalcija vapnenastom vodom (“kalkwasser”)
- živi kame
Sve ovo omogućilo je održavanje i rast mnogih životinja, među kojima i raznolikih vrsta koralja i to «tvrdih - kamenih koralja LPS i SPS» koji su se pokazali, ako se dobro održavaju, osobito prilagodljivi neprirodnom ambijentu.
Skimer, baza ovog sistema, omogućava odstranjivanje organskih hranjivih tvari iz vode, prije nego započnu dušikov ciklus i na taj način umanje funkciju aerobnih bakterijskih kolonija.
U krajnjoj liniji, postiže se ograničenje proizvodnje dušičnih spojeva koji se nakupljaju u akvariju, a naknadno će ih razgraditi, ako bude moguće, anaerobne bakterijske kolonije.
Održavanje SPS koralja proizlazi baš iz mogućnosti koju imamo danas za postizanjem niske količine hranjivih tvari u akvariju. Unatoč tome, podsjetimo se da su vrijednosti hranjivih tvari još uvijek veće od onih koje susrećemo u prirodnom koraljnom ambijentu.
Naravno, za postizanje rasta i boje koralja kao u prirodi optimalne vrijednosti NO3 moraju biti ispod 2-5 mg/lt , a PO4 ispod 0,03mg/lt.
Ova ravnoteža može se postići samo integriranjem klasične Berlinske metode vođenja akvarija te ostalih metoda, među kojima je jedna od posljednjih koja se pojavila - metoda Xaqua, opisana u ovom članku.
Metoda Xaqua
Za smanjivanje hranjivih sastojaka kod metode Xaque koriste se proizvodi Koral Bio P i Bio D. Ovi proizvodi trebaju se izmjenjivati, tj. savjet je da se proizvod D dodaje neparnim danima, a proizvod P parnim. Ako su vrijednosti nitrata NO3 te fosfata PO4 visoke, savjetuje se dozirati upola manju količinu proizvoda da bi se izbjeglo naglo snižavanje njihovih vrijednosti. Upotreba ovih proizvoda vodi značajnom porastu količine bakterijskih heterotrofnih kolonija, koje koristi dušik i fosfor za sintezu vlastitog genetskog materijala neophodnog za njihovu reprodukciju.
U biti, imat ćemo porast bakterijskih kolonija i pad količine nitrata i fosfata otopljenih u vodi. Višak bakterijskih kolonija bit će brzo i jednostavno uklonjen iz vode pomoću skimera. Poslije nekoliko dana počet će se uočavati porast pjenjenja i intenzivnija boja skimerskog otpada, stoga se preporuča održavati rad skimera na maksimumu, kako bi se omogućilo što veće otklanjane hranjivih sastojaka iz akvarija.
Koristeći ova dva proizvoda, metoda Xaqua znatno smanjuje opasnost stvaranja bakterijskih monokultura.
Pri održavanju vrijednosti nitrata NO3 i fosfata PO4 prilikom početne faze upotrebe ove metode i prilagođavanju akvarija na nju, jako je bitno svakodnevno kontrolirati vrijednosti nitrata i fosfata te pratiti njihove promjene.
Jako je važno da ne dođe do brzog pada njihovih vrijednosti, te postepeno težiti njihovom održavanju u okviru idealnih vrijednosti.
Brzi pad vrijednosti nitrata može prouzročiti smanjenje rasta koralja te proteinske sinteze što na primjer najbolje možemo vidjeti kod koralja Acropora sp. kao gubitak tkiva na rastućim vrhovima, ili pojavom cijanobakterija na kamenju ili na dnu akvarija.
Rjeđi je pad fosfata pri kojem ga koralj teži nadoknaditi pokušavajući ga dobiti iz vode, gdje ga u svari više ni nema, tako da ga nadoknađuje trošeći svoje tkivo. Rezultat je degeneracija koraljnog tkiva koja obično počinje od baze koraljne kolonije.
Možemo zaključiti da je jako bitno kontrolirati vrijednosti hranjivih tvari, i s obzirom na njihove promjene, određivati količinu doziranja KoralBio P i D. U slučaju naglog pada hranjivih tvari savjetujemo prestanak upotrebe KoralBio P i D na nekoliko dana te započinjanje upotrebe proizvoda KoralDay i KoralWeek, ili povećanje, ako je njihova upotreba već u tijeku. U vrlo kratkom vremenu stabilizirat ćemo pad vrijednosti hranjivih tvari. Jednom kada vrijednosti postanu niske, ali stabilne, uočit ćemo da koralji počinju mijenjati boju, gubeći postojeću smeđu (kod nekih vrsta to ćemo uočiti vrlo brzo, dok kod drugih ne, zavisno od stvarne prirodne boje koralja).
Došao je trenutak da počnemo upotrebljavati još dva proizvoda važna za metodu Xaqua, Koral Day i Koral Week. Oni opskrbljuju koralje uravnoteženom količinom hranjivih tvari u otopljenom i partikularnom obliku, neophodnom za njihove potrebe za hranjivim tvarima. U stvari, pad fosfata pojačat će aktivnost rasta koralja, tako da je neophodno opskrbiti koralje hranjivim tvarima jer hrana koju stvaraju zooksantele neće biti dovoljna da zadovolji njihove potrebe. Proizvod Koral Day jako je bitno dobro protresti prije upotrebe i čuvati u hladnjaku nakon otvaranja. Kako je ovaj proizvod koncentrat hranjivih tvari, moramo ga kontrolirano dozirati te modulirati kvantitetu u skladu s brojem koralja u akvariju te brzinom njihovog rasta. Dobar parametar za kontrolu je promjena količine inorganskih hranjivih tvari, nitrata i fosfata. Ako su oni u porastu, naravno, uz nepromijenjeno doziranje proizvoda KoralBio, znači da dodajemo više hranjivih tvari nego što je potrebno. U tom slučaju ne smijemo povećati dozu KoralBio već smanjiti KoralDay da bi se količina NO3 i PO4 smanjila. Uz sve to, jako je bitno da su vrijednosti Ca, Mg i KH u vodi u odgovarajućim okvirima, a ako to nije zadovoljeno, potrebno ih je dovesti do željenih vrijednosti.
Jednom tjedno korisno je dozirati i KoralWeek. Ovaj proizvod sadrži hranjive tvari koje koralji upotrebljavaju u vrlo malim količinama te koje se ne smiju miješati s tvarima u proizvodu KoralDay, tako da je jako bitno ne upotrebljavati ove proizvode istovremeno. To znači da onog dana kada doziramo KoralWeek ne smijemo dozirati KoralDay.
Nakon sto počnu gubiti smeđu boju, na koraljima ćemo početi opažati "vrhove rasta" u vrlo jarkim bojama. Da bi pojačali intenzitet tih boja potrebno je početi upotrebljavati posljednja dva osnovna proizvoda metode Xaqua: KoralChroma P i KoralChroma D.
Upotreba ovih proizvoda osigurava korektnu sintezu kromproteina - refleksivnih te fluorescentnih, koji su vitalni za zdravlje koralja izloženih jakoj iluminaciji. Ovi proizvodi trebaju se izmjenjivati po danima, kao i proizvodi Koral Bio P i D. Uspjeh u održavanju te promjene u boji koralja nije zagarantiran pojačanom dozom KoralChroma, nego uspješnim vođenjem cijelog sistema. U akvarijima s velikim brojem tvrdih - kamenih koralja SPS, preporučena doza može biti nedovoljna za intenzivnu proizvodnju kromproteina od strane koralja, zbog čega se preporuča dnevna upotreba ovih proizvoda s istim dozama dok se ne dobiju zadovoljavajući rezultati u boji koralja.
Boja koralja
Nakon ovog strogog tehničkog opisa metode Xaqua, pojasnimo bolje suštinu boje koralja te kako na nju možemo utjecati.
Kao što smo prije napomenuli, za rast koralja te održavanje njihove prirodne boje količinu hranjivih tvari u vodi moramo dovesti do vrlo niskih vrijednosti. U zatvorenom sistemu, tj. akvariju, jako je teško uopće se približiti vrijednostima hranjivih tvari koje nalazimo u prirodnom ambijentu koralja.
Hranjivim tvarima smatraju se i organski i anorganski kemijski spojevi koji sadrže hranjive elemente, a uzimaju ih svi organizmi. Temeljne organske hranjive tvari su ugljikohidrati, lipidi i proteini. Njihova transformacija u jednom oksidirajućem sistemu (tj. u prisutnosti O2) dopušta proizvodnju energije koju koriste organizmi kako bi povećali i održali svoju biomasu, kao i za izvršenje svih metaboličkih procesa koji utječu na održavanje vitalnosti. Osim anorganskih, postoje hranjive tvari koje zadovoljavaju posebne metaboličke funkcije «sekundarne organske tvari», a sadrže vitamine, esencijalne aminokiseline, masne kiseline i minerale.
Anorganska hrana predstavlja još jednu vrlo važnu grupu hrane s kojom se akvaristi vrlo često susreću. Pod tim terminom podrazumijevamo sve anorganske spojeve dušika, dakle, amonijak, nitrate te fosforne spojeve, kao npr. fosfati. Ovima još trebamo dodati mineralne elemente kao silicij, željezo, mangan, bakar i ostale koji su, iako prisutni u minimalnim količinama, od bitne važnosti u proizvodnji važnih biljnih enzima te predstavljaju osnovne hranjive elemente za određene grupe organizama, kao npr. jednostanične alge.
Među jednostaničnim algama postoji vrsta samohrane endosimbiotske alge zvana zooksantela (grčki «xanthos» = smeđe-žuta). Ova je alga dinoflagelat vrste Symbiodinum koja živi u simbiozi s ermatipskim koraljima, konstruktorima barijere, a pojavljuje se u njihovom tkivu s gustoćom preko 1.000.000 po cm2.
Ova simbioza koralja i algi baza je održavanja i rasta koraljnog grebena.
Kako dolazi do simbioze?
Ukratko, možemo reći da se zooksantele nalaze unutar koraljnih stanica gdje razvijaju proces fotosinteze putem apsorpcije svjetlosnih zraka.
Zahvaljujući fotosintezi alge proizvode energetski bogate sastojke kao npr. šećer, aminokiseline i masne kiseline.
Alge koriste samo jednu malu količinu tih sastojaka, ustupajući veći dio koralju koji ih koristi za vlastiti metabolizam. U zamjenu, koralj daje svojim algama odbačene tvari iz svog metabolizma - amonijak (NH4), fosfor (PO4) i ugljični dioksid (CO2), koje one koriste zajedno sa svjetlom u procesu fotosinteze. Na ovaj način zatvara se simbiotski krug između algi i koralja.
Budući da koralj preuzima veliki broj tvari koje proizvedu zooksantele, rast njihove biomase je ograničen.
Koralj gubi potpunu kontrolu u trenutku kada zooksantele u vodi pronađu anorganske hranjive tvari (NO3 i PO4), a posljedica toga je nekontrolirani rast njihove biomase. Prilikom tog nekontroliranog procesa povećanja biomase zooksantele će koristiti i hranjive tvari koje su same proizvele (šećer, aminokiseline itd.) i tako reducirati davanje koralju. Na taj se način koralj progresivno iscrpljuje glađu reducirajući vlastiti metabolizam.
Dakle, za zdravo održavanje koralja SPS potrebno je da ambijent koji okružuje zooksantele u simbiozi bude siromašan anorganskim hranjivim tvarima, kako bi one egzistirale u ograničenom i kontroliranom broju. Ovo je moguće samo uz održavanje vrlo niskih vrijednosti nitrata i fosfata u vodi što će omogućiti koralju da pod kontrolom drži vlastitu količinu algi koja nikada neće biti pretjerana. Ograničenje biomase algi zooksantela vodi, osim povećanju rasta koralja, i progresivnom smanjenju smeđe boje koraljnog tkiva te njegovoj prirodnijoj pigmentaciji.
Kako dolazi do pigmentacije?
Alge zooksantele, kao i sve druge biljke, apsorbiraju zrake sunčevog spektra određene valne duljine te pomoću fotosinteze razvijaju pigmente. Glavni prisutni pigmenti su klorofil A svjetlosnog spektra koje koriste pri procesu fotosinteze, dakle, dio svjetlosti koja nije Chl a, klorofil C2 (Chl c2) i peridinin. Oni simultano apsorbiraju određene dijelove valne duljine, a reflektira se na zooksantelama. Količina svjetlosti koja je prošla kroz zooksantele, lišena svjetlosti valne duljine koju je apsorbirao klorofil, smeđe je boje. Ova karakteristična boja koralja proizlazi od količine prisutnih zooksantela. FOTO8
Jasno je dakle da što je više zooksantela na koraljnom tkivu, on će biti intenzivnije smeđe boje, ali trebat će i više vremena da bi se smanjio njihov broj kako bi koralji ponovo dobili svoju prirodnu boju (zelenu, plavu, roza, crvenu).
Iako s jedne strane prevelika prisutnost zooksantela stvara probleme koralju prilikom njegova hranjenja, s druge strane, budući da su u velikom broju, pružaju zaštitu koraljnog tkiva od jakog obasjavanja sunčevom svjetlošću. Kada se smanji broj zooksantela, koralj se osjeća izložen i nezaštićen od sunčevih zraka, stoga treba proizvesti jednu vrstu pigmenta drugačije prirode od algi zooksantela koji će ga štititi od svjetlosnog zračenja. Kako bi se to moglo dogoditi, neophodno je da koralj u svojoj okolini pronađe sve potrebne sastojke za sintezu tih pigmenata. Za vrijeme procesa sinteze koralj troši energiju te su mu potrebne organske tvari koje su, kako smo vidjeli, temeljne u procesima metabolizma (šećeri, masti i proteini). Ovaj složen i delikatan postupak bit će uravnotežen korištenjem proizvoda Xaqua.
Produbljujući koncept pigmenata, moramo reći da se radi o posebnim proteinima koje proizvodi koralj. Nazivaju se kromoproteini (proteini u boji), a sastoje se od složenog proteina s kojim se obično veže ion metala. Njihova je karakteristika da su u boji kada su izloženi vidljivoj svjetlosti ili UV zrakama.
Dijele se u dvije grupe:
- reflektirajući i
- fluorescentni.
Karakteristika je reflektirajućih da apsorbiraju cijeli svjetlosni spektar, ali reflektiraju samo svjetlost valne duljine koja je vidljive boje. Fluorescentni apsorbiraju samo svjetlo određene valne duljine te zrače jednom određenom bojom. Obje grupe kromoproteina imaju važnu ulogu u kontroli količine svjetla koja treba doprijeti do koralja. Prva grupa reflektirajuće apsorbira svjetlo valne duljine između 500 i 600 nm (zelena, žuta, narančasta i crvena) i štite od obasjavanja svijetlošću niskog intenziteta. Njihova količina proporcionalna je jačini svjetlosti i obrnuto proporcionalna količini prisutnih zooksantela. FOTO11
Druga grupa, fluorescentni, su oni koji apsorbiraju svjetlo valne duljine od 360-390nm (UVA) do 400-450 nm (ljubičasto, plavo, zeleno). To su proteini u tkivu koralja koji služe za njegovu zaštitu, kao i zooksantela, od veoma intenzivnog obasjavanja, u području fotosintetičke aktivne radijacije (PAR - Photosintetic Active Radiation). U nekim slučajevima nalaze se i na ticalima polipa Acropora u funkciji zaštite zooksantela od prevelikog svjetla.
Dakle, postoje određeni uvjeti koji su neophodni za održavanje koralja SPS i koji utječu na njihovu boju, a to su:
- niska vrijednost anorganske hrane u vodi da bi se smanjila količina zooksantela te kako bi koralji imali kontrolu nad njima
- raspoloživost organske hrane u vodi koja je potrebna koralju, jer neophodnu količinu nije moguće zadovoljiti samo aktivnošću zooksantela, posebno za vrijeme rasta koralja i proizvodnje zaštitnih kromoproteina
- raspoloživost oligoelemenata za razvoj pigmenata
- zadovoljavajuća količina svjetlosti širokog spektra.
Sve to postiže se metodom Xaqua. Ponovimo još jednom njezine osnove - ova metoda iziskuje akvarij koji se održava klasičnom Berlinskom metodom, a to znači: jako osvjetljenje, jako strujanje vode, neprekidno dodavanje kalcija, i prije svega, jaki skimer. Skimer je temelj ispravnog funkcioniranja sistema jer je odstranjivanje anorganske hrane, koja se nalazi na fluktuirajućoj bakterijskoj flori (bakterijskom planktonu), izvedivo samo ako može biti izbačena iz sistema preko skimera.
Za sada toliko o ovoj metodi, posljednjoj koja se pojavila na akvarističkoj sceni, a s prijašnjim člankom o Berlinskoj metodi donekle smo zaokružili povijesni razvoj akvarističkih metoda u zadnjih 30-tak godina do danas. Naravno, u sljedećim člancima bit će opisane i ostale metode koje su bitne za povijest akvaristike, a koje su nastale u razdoblju između nastanka ovih dviju gore spomenutih metoda.