(Cocco, 1833)

Opis

Pripada obitelji slingurki (Blennidae). Naraste u duljinu do 7 cm. Tijelo joj je duguljasto i bočno spljošteno. Najbolje joj je razvijena leđna peraja  koja se proteže duž cijelog tijela i koja je po sredini malo uleknuta. Sve peraje su joj prozirne. Ima mala usta sa sitnim zubima u obje vilice. Oči su velike i smještene bočno na glavi. Iznad svakog oka se nalazi po jedna kožna perjanica koja se sastoji od 2-3 „dlačice" s tim da je jedna od njih najveća. Tijelo joj je golo, bez ljusaka i vrlo sluzavo. Prepoznatljive je boje  i teško ju je zamijeniti za bilo koju drugu slinguru. Trbuh i veći dio tijela su  postrance od srebrnkastobijele do prljavo bijele boje. U gornjoj trećini tijela u visini oka nalazi se smeđa do tamnosmeđa, skoro crna pruga, koja prati cijelu duljinu njenog tijela. Gornjim dijelom tijela, u samoj osnovi leđne peraje, a poviše tamne pruge, proteže se prljavobijela do žuta boja. Ne postoji jasno izražen spolni dimorfizam.
Slingurica prugulja ili kako je još zovu Slingurica crnoboka je rasprostranjena po Mediteranu i sjeveroistočnom Atlantiku (obale Portugala). Nalazimo je na svijetlim kamenitim dnima bez algi  na manjim dubinama i na koraligenskim dnim na većim dubinama. Najdublje do 40 metara. Hrani se perifitonom, harpacticoidima i algama.

Razmnožavanje

Mrijesti se od svibnja do srpnja. Mužjak zaposjeda rupu ili pukotinu koju se najčešće izdubili školjkaši iz roda Lithophaga i Pholas i iz nje počinje privlačiti ženke. To čini svadbenim plesom koji se sastoji od ulaženja i izlaženja iz rupe, plivanja u okomitom položaju i klimanja glavom gore-dolje. Jedan mužjak se mrijesti s nekoliko ženki koje polažu ikru u rupu koju on nastanjuje. Nakon oplođivanja ženka odlazi, a on ostaje čuvati ikru, čistiti i prozračivati sve do izlijeganja. Suparnike za vrijeme mrijesta tjera tako da im prvo prijeti zijevanjem, bočnim prilaženjem i kružnim plivanjem, a ako ih to ne otjera, brzo se zalijeće na protivnika i ugriza ga.

Komentar

Ova je vrsta slingurice zbog svog jedinstvenog izgleda i znatiželjnog ponašanja vrlo zanimljiva za držanje u akvariju. Nažalost, iako je otporna, zbog specifične prehrane poneki primjerci teško opstaju u akvariju i nedugo po dolasku ugibaju. Zbog toga akvarij ne smije biti mlad i novo postavljen i treba biti pun živog kamena koji je naseljen raznim sitnim beskralježnjacima koji su ovoj ribi osnovna hrana i koji će joj poslužiti kao prva hrana po dolasku u akvarij, dok se ne počnu privikavati na umjetnu hranu. U istom tom kamenu će  pronaći rupe za svoja skloništa. Primjerci u mom akvariju su rado jeli živu i smrznutu artemiju, dok su kod nekih akvarista uzimali čak i suhu hranu (granule). U akvarij je najbolje odjednom naseliti nekoliko primjeraka koji će između sebe podijeliti teritorije koje će kasnije braniti od svih uljeza. Iz nekoliko izvora saznajem da  u akvariju često napada Calliactis parassitica i slične vrste anemona pa ih je poželjno ne držati zajedno. Voda mora biti čista, dobro filtrirana i preporučljivo je održavati sljedeće vrijednosti: temperatura 10º - 25° C, pH 8.3, S.G 1023 - 1025, kh 8-12.

Fotografije: Zoran Dedić