Cerastes cerastes
- Detalji
- Hitova: 29918
Linnaeus 1758
Kraljevstvo: Animalia
Razred: Chordata
Red: Squamata
Porodica: Viperidae
Pod porodica: Viperinae
Rod: Cerastes
Vrsta: C. cerastes
Uvod
Cerastes cerastes je otrovna vipera koja naseljava dijelove sjeverne Afrike, Izraela i arapskog poluotoka i prepoznatljiva je po dva rožnata roščića koji im se nalaze iznad očiju, iako kod nekih primjeraka mogu i izostati. Cerastesi su klasične pustinjske zmije, evolucijski do savršenstva razvijene i opremljene za život u najtežim i surovim prirodnim uvjetima kao što je to u pustinjama i predjelima koji zbog visokih temperatura i velikih suša raspolažu veoma slabom i rijetkom ponudom hrane koju mogu ponuditi ovim predatorima, tako da ih je kroz evoluciju muka natjerala da razviju razne načine kako bi se lukavo i na prijevaru dokopale obroka.
Opis vrste
Ove zmije najčešće narastu između 40-60cm, a maksimum je oko 80 cm i ženke su neznatno veće od mužjaka. Boja im varira od žućkaste, krem, pa do crvenkasto- smećkaste boje, s time da po cijeloj dužini leđa imaju raspoređene tamnije mrlje. Krljušti su im jako izražene i to im pomaže da se nevjerojatnom brzinom ukopaju u pustinjski pijesak kako bi se zaštitile od žege i sunca ili kako bi ulovile neki plijen...Cerastesi se u prirodi hrane sitnim sisavcima, gušterima, pticama i insektima.
Krljušti im također služe kako bi upozorile eventualnu prijetnju tako što trljaju svoje tijelo i krljušti jedne o druge stvarajući zvuk sličan šištanju. Cerastesi su pretežno aktivni u sumrak i noću, dok danju kada su temperature veoma visoke vrijeme provode ukopani ili u nekim zaklonima, a ako se kojim slučajem i nađu na otvorenom, onda ove zmije upotrebljavaju specijalan bočni način puzanja koji je karakterističan samo za porodicu Cerastesa i američku čegrtušu Crotalus cerastes - sidewinder, pri čemu ne dodiruju užareni pijesak cijelom površinom tijela, već samo malim dijelovima i to njihovo kretanje ostavlja prepoznatljive i samo njima specifične tragove na pijesku.
Kretanje Cerastesa i tragovi na pijesku
Odgoj u teraristici
Cerastesi su veoma zahvalne zmije za čuvanje u terarijskim uvjetima jer nisu pretjerano zahtjevni. Za čuvanje cerastesa je dovoljan terarij dimezija 80*50*50 (dužina, širina, visina), koji je potrebno urediti tako da oponaša pustinjski ambijent, znači obavezno staviti podlogu od sitnog pustinjskog pijeska debljine minimum 5-6 cm pošto se ove zmije vole ukopavati, skrovište od kamenja, pustinjsku travu i posudu sa vodom. Terarij treba stajati na nekom jako svijetlom mjestu ili mora postojati da umjetno osvjetljenje 12 do 14 sati dnevno, dnevne temperature trebaju biti između 30º-32º, a noćne 20º-22º dok vlažnost zraka treba uvijek biti od 15 do 25%.
Prirodno je da se cerastesi zimi stave u zimsko mirovanje od listopada do siječnja na temperaturi od nekih 12º-15º , a onda se, ako su dovoljno odrasli, u travnju ili svibnju može očekivati parenje između jedinki koje u kolovozu ili rujnu polažu jaja (najčešće 10-15), nakon čega, ako se ta jaja pravilno drže, poslije oko 50-60 dana na svijet dolaze mali rogati vražićci.
Zanimljivost
Za ovu zmiju nema nekih posebnih priča i urbanih legendi, tako da ćemo se osvrnuti na jednu zanimljivost vezanu za njihov lov i ishranu, a to je da kada se Cerastesi ukopaju u pijesak, oni osim oči van izbace još samo vrh repa kojim onda miču oponašajući micanje crva ili gusjenice. Pošto je u pustinjskim uvjetima hrana veoma rijetka, takav „sočan" prizor je vjerojatno više nego neodoljiv za mnoge guštere i ptice koji ni ne slute što ih u vreba u pijesku. Kada to shvate, obično je više nego kasno, jer Cerastes napada brzo poput munje.
Posljedice ugriza
Iako postoje oprečna mišljenja o tome koliko je ova zmija stvarno otrovna, gde recimo wikipedija tvrdi da je slabo otrovna, dok neki drugi da je veoma smrtonosna, činjenica je da je ova zmija zbog uvjeta u kojima živi razvila dosta jak hemotoksin koji joj omogućava da kada grize plijen on ugiba vrlo brzo i ne ode daleko od zmije jer je u pustinjskim vrelim uvjetima veliko gubljenje energije i rizik kada bi ona morala prijeći neki veći put po užarenom pijesku u potrazi za umirućim plijenom.
U Mađarskoj postoji slučaj da je terarist umro od ugriza ove zmije, stoga se njen ugriz mora shvatiti veoma ozbiljno i obavezno potražiti medicinsku pomoć, jer je činjenica da otrov Cerastesa izaziva velika oticanja i hematome, a kao krajnja posljedica dolazi i do odumiranja tkiva ili nekroze, što kao krajnji ishod može imati i amputaciju pogođenih dijelova tijela.
Zaključak
Zbog svog specifičnog izgleda, veoma simpatična i neobična zmija koja je baš zbog toga dosta i zastupljena u otrovnoj teraristici. Iako spada u otrovnije zmije, može se reći da spada i u početničke otrovnice pošto ne rastu velike i nisu toliko agresivne, ali je u svakom slučaju za čuvanje ovih zmija potrebno imati prijašnje iskustvo u rukovanju otrovnim životinjama, jer i najmanja greška može za čas od početničke zmije napraviti završnu.
Fotografije preuzete od: Venomland-Jim Keenan,Jon Kendrick, Markus Gottlieb i teraristika-Borko
