Cryptelytrops (Trimeresurus) albolabris
- Detalji
- Hitova: 31732
Kraljevstvo: Animalia
Razred: Chordata
Red: Squamata
Porodica: Viperidae
Pod porodica: Crotalinae
Rod: Cryptelytrops
Vrsta: Albolabris
Cryptelytrops (Trimeresurus) albolabris (Gray 1842)
Uvod
Ova zmija iz skupine azijskih pitviper arborealnih otrovnica je vrlo lijepa i za čuvanje malo zahtjevna otrovnica pa je iz tog razloga, a i zbog svoje velike teritorijalne rasprostranjenosti, jedna od najčešćih otrovnica u teraristici. Također ju mnogi podcjenjuju i deklariraju kao početničku otrovnicu, što donekle i nije tako jer su otrovnice iz roda Trimeresurus vrlo brze i munjevito znaju ugristi, pri tome bacivši i do 70% svoga tijela ka cilju, pridržavajući se svojim jakim i razvijenim repovima za drveće, na kojem većinom i žive. Također, otrov ovih zmija i nije slab kako se predstavlja na nekim internet stranicama te može izazvati velika oštećenja tkiva, a u težim slučajevima i smrt. Zbog svoje velike rasprostranjenosti, često se susreće s jednom još rasprostranjenijom vrstom, a to je čovjek, pri čemu ova zmija i na najmanju provokaciju uzvraća ugrizom, pa je tako ova vrsta odgovorna za oko 50% svih ugriza otrovnica u Indoneziji. Na sreću, smrtni slučajevi su vrlo rijetki.
Opis vrste
Ova vrsta naseljava područja Kine, Indije, Indonezije, Burme, Tajlanda, Kambodže, Vijetnama, Laosa, Bornea, Jave, Sumatre...
To je najvećim dijelom noću aktivna vrsta, koja najviše vremena provodi na žbunju i drveću, i to najčešće do 2 metra visine. Najčešće naseljava nizinske predjele, mada se isto tako može naći i u brdovitim područjima, na nadmorskim visinama i do 2000 metara.
Albolabrisi dostignu dužinu od 60 do 100 cm, što uvelike ovisi o području na kojima određena grupacija živi, te su ženke dosta veće od mužjaka. Životinje imaju intezivnu zelenu boju, pri čemu trbušni dio ovih zmija može varirati u boji i kretati se od zelene, bjelkaste pa do potpuno žute boje. S obje bočne strane tijela, cijelom dužinom, prostire se jedna fina bijela linija, koja je kod ženki manje uočljiva, dok je kod mužjaka prilično izražena. Albolabrisima je rep crvenkasto smeđe boje, a kada su uzbuđeni i ljuti brzo vibriraju njime, udarajući po lišću i stvarajući zvuk poput zvečarki, kojim upozoravaju na svoje prisustvo.
Kao pripadnik porodice Crotalinaea, albolabrisi ispod nosnica imaju jamice u kojima se nalaze termalni receptori, pomoću kojih ova zmija može loviti plijen i u potpunom mraku jer stvara sliku o plijenu pomoću topline koju taj plijen emitira, tako da je kvota promašaja, kada zmije iz porodice Crotalinea napadaju, ravna nuli.
Inače, do nedavno su se u Herpetologiji priznavale dvije podvrste albolabrisa, koje su sada postale zasebne vrste, ali jedna od njih, Trimeresurus insularis, je vrlo interesantna i rijetka budući da živi samo na par otoka i budući da je umjesto zelene odlikuje prelijepa jarko žuta boja.
Trimeresurus insularis
Odgoj u teraristici
Budući da su arborealna vrsta, ove zmije zahtjevaju viši terarij te je preporučljivo za jedan odrastao par visina 100 cm, dubina 50 cm i širina 80 cm, u kojem treba biti lijepo raspoređenih grana kako bi životinje imale mogućnosti penjati se po njima i tu provode najveći dio vremena, a potrebno je staviti i dosta zelenila kako bi se zmije mogle stopiti s okolinom i sakriti da bi se osjećale sigurnije. Danju temperatura u terariju treba biti između 26 i 30 stupnjeva, a noću bi bilo poželjno da se spusti na nekih 22 do 24 stupnja. Vlažnost zraka kod ovih zmija je vrlo bitna i ona treba iznositi između 60 i 80%. Osvijetljenost terarija treba iznositi 10 do 12 sati dnevno.
Albolabrisi vrlo rijetko piju vodu iz posude tako da je obavezno 3-4 puta tjedno poprskati mlakom vodom terarij i zmije, budući da i u prirodi ove zmije najčešće piju vodu sa svoga tijela ili skupljaju kapljice koje se skupe na krajevima lišća.
Albolabrisi se mogu hraniti miševima i malim štakorima, a kad ugrizu najčešće ne ispuštaju plijen iz ustiju.
Prirodno je, i samim time preporučljivo, ali ne i obavezno, ove zmije stavljati u kraću hibernaciju, koja bi trebala trajati 6 do 8 tjedana, poslije čega najčešće dolazi do parenja i nakon 80 do 120 dana ženke na svijet donose do 20 živih mladunaca veličine oko 10-15cm i koji su poznati po tome da, osim što su vrlo agresivni, također i znaju vrlo dugo odbijati hranu, tako da se ponekad mora primijeniti i prisilno hranjenje, mada najčešće već poslije 1-2 mjeseca počnu jesti i sami.
Životni vijek Cryptelytrops albolabrisa je oko 17 do 20 godina.
parenje
Posljedice ugriza
Cryptelytrops albolabris raspolaže otrovom koji se sastoji od hemotoxina i pri ugrizu dolazi do velikog oticanja ekstremiteta, praćenog velikim bolovima, pri čemu su zahvaćene i lokalne limfne žlijezde. Otrov zatim može prouzrokovati nekrozu tkiva, formiranje plikova u blizini ugriza i poremećaj u zgrušavanju krvi, koji može nastati i do 48 sati nakon ugriza ove zmije, stoga je liječnička pomoć obavezna!
Kod nas, budući da u medicinskim ustanovama nema seruma za ovu nedomaću vrstu otrovnice, mora se pristupiti simptomatičnom načinu liječenja, što znači da liječnici moraju često uzimati krv ugrižene osobe i pratiti sve promjene i simptome koji mogu pokazati da sa krvlju ili bubrezima uslijed trovanja nešto nije u redu, a zatim lijekovima i drugim terapijama spriječiti pogoršanje stanja i saniranje istog.
Zaključak
Prelijepa i, zbog boje, vrlo atraktivna otrovnica, ali u svakom slučaju nije preporučljiva osobama bez iskustva u rukovanju otrovnim zmijama. S druge strane, iako je mišljenje što se toga tiče podijeljeno, ipak spada u početničke otrovnice jer je, u svakom slučaju, manje opasna od kobre, mambe ili neke kopljoglavke. Stoga, OPREZ na prvom mjestu i sretno!
