Stupnjevi aquascapera
- Detalji
- Napisao/la Elena & Davor
- Hitova: 34731
Ovo je članak nastao na temelju jednog starijeg članka s APD-a (Aquatic plants digest), tako da u njemu ustvari propitujemo ideje podastrijete ondje.
PODVODNI VRTLAR ili AQUAVRTLAR jest onaj akvarist koji se u akvaristici primarno bavi uzgojem bilja u akvariju (hortikultura) ne pridajući veliku pozornost razmještaju bilja u akvariju, dizajniranju, setupu akvarija. Podrazumijeva se poznavanje fiziologije, ekologije, uzgoja, razmnožavanja i njegovanja bilja. Aquavrtlar je majstor koji zna kako uzgojiti najljepše primjerke biljaka koje se mogu kasnije koristiti za aquascapiranje (uređivanje akvarija).
AQUASCAPER koristi bilje s njegovim likovnim vrijednostima (veličina, oblik, boje) da bi izrazio svoje likovne ideje u akvariju. To podrazumijeva primjenu dizajnerskih ideja, stvaranja novih setupova s estetskim kriterijima. Aquascaper ne brine samo o unutarnjem izgledu akvarija – on ga želi uklopiti u životni prostor, radni prostor, neki prostor za opuštanje... Aquascapirani akvarij mora biti lijep po sebi i dobro se uklopiti u prostor u kojem je smješten.
Neki ljudi sposobniji su biti aquavrtlari, a neki aquascaperi – često se radi o kombinaciji ovih dviju osobina.
Čest je i slučaj da akvaristi samo žele tank pun bilja s čim manje algi, akvarij koji izgleda prirodno, privlačno, opuštajuće. Neki odustanu od aquavrtlarstva ili aquascapinga jer briga o bilju iziskuje puno vremena, truda i znanja. Nakon toga slijedi faza kamenih akvarija ili jednostavno akvarija s nezahtjevnim biljem, tj. akvarija koje je jednostavno održavati.
Mnogi akvaristi jednostavno akvarij prepuštaju «prirodi» - dozvoljavaju da se startani akvarij pretvori u ono što priroda sama želi. Međutim, «divlji» ili «prirodni» akvariji često ne izgledaju previše lijepo – doza uređivanja potrebna je svakom akvariju.
Mogli bismo govoriti o stupnjevima aquascapera s napomenom da ovo nije stroga ili znanstvena podjela, nego možda samo podsjetnik naprednijima i pomoć početnicima da sebe svrstaju u neku od kategorija. Neki skaču sa stupnja u stupanj bez nekog reda.
1. stupanj
"Bilje mi raste! Imam novi list!" Zanimljiv i zabavan dio akvarističkog staža u kojem se u akvarij dodaje bilo koja biljka – samo da raste. Često se u ovom stupnju bilje dodaje na bilo koje (prazno) mjesto u akvariju. Mnogi akvaristi tako započinju u aquascape karijeri.
2. stupanj
Karakterizira promišljanje koliki se udio akvarija želi iskoristiti za sađenje biljaka. Bilje se počinje grupirati – to je prvi korak k aquadizajnu. Neki odmah započnu s akvarijem punim bilja. Iako početnički, već i ovi akvariji mogu izgledati vrlo lijepo i uređeno, pogotovo ako akvarist ima smisla za dekoraciju. U ovom stupnju ribe su još uvijek u prvom planu, a bilje je drugotno. Česta je uporaba plutajućeg bilja.
3. stupanj
Psihološki preokret u glavi akvarista – postaje kolekcionar iliti sakupljač biljnih vrsta. Žudi za time da ima svaku novu vrstu biljke u svom akvariju. Ovaj stupanj izvrstan je za uvježbavanje vrtlarskih i dizajnerskih vještina. Akvarist uči o rastu bilja (o brzini i zahtjevnosti), njihovoj veličini u odrasloj dobi, o međusobnom odnosu bilja (i ekološkom i likovnom). U ovom stupnju dobija se sposobnost promišljanja o smještavanju bilja na «pravo mjesto». Ovaj je stupanj vrlo izazovan i nudi brojne mogućnosti izražavanja putem aquascapea.
4. stupanj
Razvijena je svijest o tome da mu uzgoj bilja ide od ruke. Akvarist se pita – mogu li sad nešto dizajnirati? Mnogi počnu s malo biljaka i kroz neko vrijeme bilje im se proširi po akvariju – sad je vrijeme da se to bilje lijepo razmjesti – rade se redizajni, novi setupovi. U ovom stupnju mnogi se bore između želje za novim biljnim vrstama i stvaranja setupa s malo vrsta, ali proširenih po cijelom akvariju. Ovdje pravilo grupiranja biljne vrste dolazi do izražaja u pravom smislu – velika površina akvarija iskoristi se za jednu vrstu i to uglavnom izgleda jako dobro. Potvrdu možemo pronaći u Amanovim fotografijama njegovih akvarija s Glossostigmom. Kako je biljni akvarij uvijek dinamičan, setupovi se stalno mijenjaju ili dorađuju. U ovom stupnju dobro dođe još jedan akvarij za «čuvanje» biljnih vrsta koje se ne koriste kod setupa glavnog akvarija.
5. stupanj
Tehnički freak. Javanska mahovina pričvršćuje se na drvo, Riccia se nasađuje na kamenje, razmišlja se o 3-D pozadini u akvariju. Boje bilja iskorištavaju se za stvaranje dojma trodimenzionalnosti.
6. stupanj
Strmovit (sloper). Akvarist shvaća da će akvarij izgledati mnogo bolje ako u podlogu doda brežuljke i doline. Time se stvara i jak dojam trodimenzionalnosti u akvariju. Mnogi akvaristi jednostavno šišanjem biljaka stvaraju dojam brežuljaka i dolina u akvariju. Šišnje bilja podrazumijeva izrazito mnogo posla pa se često šišani akvariji s vremenom pretvore u «izravnane» (gubitak volje za održavanjem akvarija).
7. stupanj
Mikroscenarist. Akvarist pokušava napraviti mikrogrupe (mikroscene) bilja u akvariju i međusobno ih u kompletan dizajn.
8. stupanj
Vanjski aquascaper promišlja o smještaju akvarija u domu, kancelariji – uklapa akvarij u životni ili radni prostor, kombinirajući vanjsko i unutarnje osvjetljenje, uklapajući akvarij sa sobnim biljem, neki dodaju i slapove, neki stvaraju prave vrtove oko akvarija smještenog u domu ili kancelariji.
9. stupanj
Imitator «kopira» vrhunske aquadizajnere što je izvrstan način učenja. Akvarist uviđa da i najmanja intervencija u setup akvarija čini akvarij svježim, drukčijim, originalnijim, osobnijim (promjena položaja drva, dodavanje kamena...). Neki u ovom stupnju naprave tepih od Glossostigme ili Riccie koji služi kao «pozadina», kao slikarsko platno. Dodavanjem i micanjem ostalih biljaka dosta se lako redizajnira postojeći setup.
10. stupanj
Nizozemac (The Dutch) – koncentrira se na europski (Dutch) stil podvodnog vrta. Podrazumijeva mnogo podrezivanja pri održavanju i uređenju, a drže se uglavnom nezahtjevnije biljke.
11. stupanj
Prirodnjak – akvarist je inspiriran scenama i prizorima iz prirode i u akvariju ih pokušava imitirati.
12. stupanj
Inovator – stvara svoj jedinstven stil, koristi vlastite tehnike, pokušava razbiti ustaljene konvencije aquascapinga i često ostavlja bez daha one koji njegove akvarije imaju prilike vidjeti na fotografiji ili uživo.
Mnogi akvaristi prošli su neke od ovih stupnjeva u svom bavljenju akvaristikom, neke su stupnjeve možda zaobišli, neki se stupnjevi možda čine i nepovezani. Oni nisu potpuno iscrpni, ali mogu poslužiti kao pomoć u snalaženju onom akvaristu koji je zainteresiran za dizajniranje svog podvodnog svijeta. Valja naglasiti da je u svemu gore navedenom vrlo važna maštovitost, poznavanje ekologije akvarija, poznavanje osnova likovnosti te poznavanje različitih tehnika uređenja akvarija.
Uređivanje akvarija je zabavno i opuštajuće, zato svima preporučam da isprobaju barem neke od gore navedenih stupnjeva. Dajte kreativnosti na volju!
