prvo ću malo šizit.
ustvari, ne, prvo upozorenje: PREOPŠIRNA sam. oduvijek. nema pomoći. shoot me.
dakle, šizim:
sve što sam mogla napraviti krivo, napravila sam krivo. i neke stvari koje valjda nitko živ nije napravio naopako (pogađate?), napravila sam VIŠE nego naopako. posljedica je to sveopće impulzivnosti, nestrpljivosti, nepromišljenosti i inih mojih dječjih osobina unatoč ne tako dječjim godinama.
od početka:
godinama sam držala zlatnu ribicu u kugli. jednu te istu. bogec mali, obožavala sam ju i ona mene, jela mi je iz ruke (doslovno, jeste to kad vidjeli?) i bit će da je od ljubavi živjela tih pet godina jer koliko sam u zadnje vrijeme pročitala protiv tih kugli.. jelte.. elem, KUGLA. i naravno da se sve te godine nisam ni pomišljala malo obrazovati, pitati nekoga, votevr.. kugla, riba, ljubav, divno. ja sretna.
nakon spomenutih pet godina, sebastian (ime dotične crvenkapice) upokoji dušu, a ivana (ime autorice ovih redaka) pomisli: "baš bih si mogla nabavit jedan LJEPI VELKI akvarij, jupiiii" i ode u pet-centar i kupi brdo neonki i jednog divnog-prekrasnog-najljepšeg-ikad-potpuno-crvenog-s-neon-flekicom-pod-očima beta mužjaka.
o da. PRVO sam kupila ribice, a TEK POTOM krenula razmišljati o njihovom budućem domu.
neonke i mili betica su prenoćili u nekom tamo usputnom akvariju od 12 litara (nekad daaavnooo dom jedne tarantule) koji mi danas služi kao spremište za biljke koje kupim pa skužim da mi se ne sviđaju (što uglavnom skužim prije nego što je cifra uopće zasjela na tekući, ponekad čak prije nego što prodavač zaveže gumicu na vrećici)..
uglavnom, sutradan kupim akvarij od 120 litara, bubnem unutra neki pijesak, par stjenčuga pitajboga otkud (kamo god odem (a IDEM, majketi, ka tica selica), vučem doma kamenje - iz virginije, recimo, sam dofurala neko divno crno glatko koje je na žalost plivalo, što me UOPĆE nije spriječilo da ih ostavim u akvariju), tri anubiasa iz sebastianovog bivšeg doma i krenem natakati vodu (drito iz pipe, naravno) i tek se ONDA zapitam kamo ću s tih 150 kila stakla, pijeska, vode, riba i ostalog..
živim u minijaturnom stančiću koji puca po šavovima od trilion knjiga (nijedna nije o akvaristici) i nekih 50 lončanica koje uključuju dvometarske fikuse, ogromne monstere i tako to.. hm.
ajd, imam taj (također minijaturni) šank. koji mi ujedno služi i kao blagovaonski stol. ustvari, jedini "stol" osim radnog, koji, kao što rekoh, puca po šavovima od knjiga i kompjutera (u to vrjeme TRI. na ISTOM stolu. zanimanje: sistem administrator.)
nema veze. jest ću na kauču. akvarij dakle ide na šank.
with a little help from my friends, akvarij se smjestio na šanku i neonke su zaplivale u njemu iste sekunde kad je bio smješten. (cikliranje, ha? šta je to?)
(prije nastavka ovog epskog sastavka: od tih početnih petnaest neonki - ne vjerujem da će itko vjerovati, al, hm, boli me džon - ČETRNAEST ih je još na životu!!!)
ustvari, neda mi se više pisat pa ću skratit (SKRATIT? ja?! nemoguće!):
1. nabavila 60-litarski jer stane POPRIJEKO na šank što ostavlja još dragocjenog mjesta za razvijanje tijesta za burek.
2. 60-litarski se actually ciklirao jer sam u međuvremenu nešto i izguglala.
3. premjestila mile neonkice i najljepšeg-ikad sijamca u 60-litarski.
4. 120-litarski dala prijatelju.
5. nakon još guglanja, počela manijakalno mjerit fosfate, nitrate, kiselost, tvrdoću, ceodva, blabla...
6. nakon šest mjeseci opsesivnog mjerenja parametara u akvariju skužila da je sve to bulšit jer mojih 14 neonki i najljepši (zvani albert) veselo plivaju bez obzira na parametre.
7. registrirala se na ovom forumu. pročitala puno toga, napisala ništa. (razlozi bjelodani. za sporokontajuće: čisti sram).
8. potrošila milion novaca na biljke. NIŠTA mi se ne sviđa. osim anubiasa. pola miliona novaca vrijednih biljaka povenulo sleš stoji u 12-litarkom odlagalištu (koji izgleda ko čušpajz na gusto) i vene dalje. (netko treba biljke?)
9. od šeste točke na dalje prošla skoro godina, od sedme prošlo skoro pola godine, osmu točku ću vjerojatno prežvakavat još koju godinu jer čisto sumnjam da ću IKAD biti zadovoljna.
da ne duljim, prije tri mjeseca situacija je bila sljedeća:
http://img2.imageshack.us/img2/263/47149687.jpgi tako... obratiti pažnju na PUŽA dolje desno, koji je mjesecima bio solo-igrač, da bi se u zadnjih mjesec i pol multiplicirao u nekakvih osam do dvanaest tisuća primjeraka.
ivana u međuvremenu uglavnom on the road again, s aerodroma projuri po stanu na pet minuta, ovlaš poljubi staklo akvarija i svog mezimca alberta (zlato mamino) i ostavi ih na brigu prijatelju koji je naslijedio onaj 120-litarski i navodno se kuži u građu.. ccc.. kuži se my ass.. otprilike ko i ja..
nekidan sve raskopala, sve biljke aus, sve prokuhala, utamanila sve puževe, just in case nabavila par botia, kupila još sto biljaka (od kojih JEDNA u akvariju, ostale se gužvaju u onom 12-litarskom)..
ajme majko.. trenutno stanje nije za javnost, možda za koji dan (tjedan, mjesec, godinu)..
enivej, svaki savjet je (očito) dobrodošao..