Ukratko o otrovnim i manje otrovnim spojevima u akvarijskoj vodi:
Dušik, odnosno njegovi spojevi, su jako važni za biološku ravnotežu u akvariju. Uz pomoć određenih bakterija i nekih mikroorganizama, otrovni spojevi, čiji je glavni sastojak dušik, prelaze u druge, manje otrovne, zatim u neopasne, te na kraju čak i u hranjive spojeve.
Unošenjem prvih organizama (riba ili biljaka), u akvariju započinje ciklus kruženja dušika, jer se od ribljeg izmeta, truljenjem listova biljaka i nepojedene hrane, počinje stvarati amonijak (NH3). NH3 je jako otrovan i smrtonosan za ribe već u koncetracijama većim od 0.1 ppm.
NH3 u vodi prelazi u NH4+ (ionizirani amonijak) koji nije toliko opasan [NH3 + H2O = NH4 + OH]. No, ta pretvorba se lakše i brže događa u kiselijim i hladnijim vodama. Tako da je veća opasnost za ribe od amonijaka u alkalnim, tvdrdim vodama, kakva je naša vodovodna voda. A pošto najčeće govorimo o tropskim akvarijsima, toplovodnim, opasnost od amonijaka time raste.
Očito je da amonijak trebamo što brže ukloniti iz akvarija (amonijak je plin bez boje s karakterističnim mirisom - trula jaja). Amonijak, prirodnim putem uklanjaju bakterije iz porodice nitrosomonas koje oksidacijom pretvaraju amonijak u nitrite [NH4 + 2H2O = NO2 + 8H].
Da bismo u akvariju uspješno uklonili amonijak, potrebno je imati dobro uspostavljenu biološku filtraciju, odnosno u filterskom mediju (najčešće spužva) treba biti dovoljno "dobrih" bakterija.
Nitriti, iako puno manje otrovni od amonijaka, nikako nisu bezopasni. U koncetracijama većim od 0.5 ppm, uzrokuju trajne posljedice za ribe, te ako su ribe duže izloŽene i smrt. Simptomi trovanja nitritima su slični kao i kod pomanjkanja kisika; ribe su blizu površine i kao da "gutaju" zrak. Opet su nam potrebne dobre bakterije, ovog puta iz porodice nitrobacter, da bismo uklonili nitrite, odnosno pretvorili ih u nitrate [NO2 + H20 = NO3 + 2H]
Nitrati su najmanje toksični od dosad navedenih dušikovih spojeva (tek u jako velikim koncetracijama su opasni za ribe). Nitrati su hrana (gnojivo) za biljke, tako da je poželjno imati određenu količinu nitrata, no ta dopuštena granica svakako ovisi o količini biljaka, CO2 i kvaliteti rasvjete koju imamo u akvariju. Glavna posljedica prevelike količine nitrata, uz preslabu rasvjetu, je pojačan rast algi. Previsoke koncetracije nitrata se najlakše rješavamo promjenom dijela vode.
Iz svega ovog dosad navedenog dolazimo do zaključka da se ribe ne smiju stavljati odmah u akvarij čim natočite vodu, već treba najprije "zaciklirati" akvarij, da proradi to kruženje dušika.
Da bi se akvarij "zaciklirao", odnosno filterski medij(i) "napunili" dobrim bakterijama, potrebno je, nakon točenja vode, uključiti filter i ostaviti ga tako barem 2 tjedna. Postupak možemo ubrzati, ubacivanjem hrane za ribe (u prazni akvarij), te nakon toga dodavanjem gotovih komercijalnih sredstava, koja sadržavaju "dobre" bakterije [npr. Sera Nitrivec i sl.)
Nakon tih 2,3 tjedna praznog akvarija, konačno možemo naseliti prve stanovnike, i to neke otpornije vrste i naravno, ne previše riba odjednom, da se ne bi napravilo previše amonijaka koji, zasad još slab biološki filter, ne bi uspio rastvoriti.
U prvim "danima akvarija" moguće je da voda postane mutna, zamagljena, što je glavni pokazatelj razvoja bakterija. Također se, uslijed naglog rasta koncetracije amonijaka može dogoditi da se voda jako pjeni. Ovo su sve pokazatelji da je proces kruženje dušika započeo i normalan je. Nakon što se voda razbristri, možete ubaciti prve stanovnike (ribe).
Ukoliko se navedeno zamućenje i "pjenjenje" vode dogodi u kasnijem stadiju "starog" akvarija, vrijeme je za interventne mjere; odmah promjenu dijela vode, mjerenje svih parametara vode (amonijak, nitriti, nitrati, pH), te daljnje postupanje uskladiti s rezultatima