Čini mi se da je ipak situacija s reaktorima malo stabilnija nego kada se sve tek dogodilo, no brine me neslaganje američkih i japanskih stručnjaka u veličini zone koju bi trebalo evakuirati. Nitko od nas nema puno pojma što je to radijacija, svi se bave promatranjem situacije a ljudi tamo imaju radioaktivnu vodu, iako je ne piju to je jedina voda što imaju, s njom se tuširaju, okruženi su s njom, jednostavno okolina je tamo neprovatno za stoljeća kontaminirana i to što za sada posljedice zdravstvene nisu još vidljive nažalost ne znači da je situacija u redu.
Ovaj čas dok mi tipkamo, ljudi tamo se teško i nepovratno razbolijevaju, ozračenost za svaki sat se z b ra j a u njihovim tijelima i uopće svemu, evakuirani su ne na sigurno nego na prostor manje radijacije.
Hrvatska je ponudila ograničeni broj prostora za zbrinjavanje i to za mlade obitelji sa malom djecom koji su ostali bez doma, što je pohvalno ali nije li i nečasno postaviti toliko uvjeta u jednom ovakvom trenutku za Japan!?
Sramim se još jednom naše vlade
Ne znam za vas, možda mislite da sam pretjerala
Pretjerujes jer te mediji zatrpavaju poluprovjerenim informacijama koje niti sami dovoljno ne razumiju, a sve iz prozaicnog razloga povecanja tiraze ili gledanosti.
Ovdje se radi o citavim reaktorima koji su vrlo vjerojatno jos uvijek ispod puno metara betona, celika i olova, a najveci je problem s pregrijavanjem bazena u kojima su staro"gorivo".
U Chernobilu se nuklearni reaktor u trenutku pretvorio u uzarenu kuglu koja je jednim dijelom izletjela u okolis, a povrh svega je grafit jos danima gorio i izbacivao radioaktivne cestice u zrak koji se sirili svijetom.
Ili da pojednostavnim - Fukushima predstavlja ekspres lonac iz kojeg suklja para sireci miomirise sarme, a Chernobil je taj isti lonac koji je eksplodiravsi demolirao kuhinju i razbacao sarmu po svim zidovima.
Postoji jos jedan zanimljiv podatak - prosjecan pusac kroz cigarate godisnje se izlozi vecoj kolicini zracenja nego netko tko boravi u spomenutoj kontaminiranoj zoni. Zanimljivo, zar ne ?
Dakle kad smo ustanovili da koliko god nounari to zeljeli ovo ne moze niti u teoriji biti novi Chernobil onda se sire grozomorne price o nekakvom zracenju za koje neupuceni odmah pred ocima vide scene zivih leseva ili ljudi s tri ruke koji svijetle u mraku
A onda se prisjecam jednog meni dragog ljetovanja u Kijevu (pedesetak kilometara nizvodno od rasturenog reaktora) tog srpnja 1986g. kada sam se sa stotinama tisuca Kijevljana veselo brckao na pjescanim plazama Dnjepra (preporuka je bila ne gutati vodu, ali su ipak kasnije preporucili da se bas i ne ide na kupanje ali je vec dosla jesen), kako sam uzivao u ukusnoj ukrajinskoj hrani netom kupljenoj na trznici (baka je jos godinama tvrdila da je to konezerviran scavelj od prije nesrece
), kako sam uzivao secuci prekrasnim Kijevom koji je tada bio jos ljepsi jer su ionako cisti gd nemilice svakog sata temeljito prali (Kijev je na piescanom tlu), a jedini znak da j enesto drukcije su bile najlonske folije na ulazima u ducane i javne prostore.
Svako sljedece ljeto znakovi nekakvog izvanrednog stanja su sve manje vidljivi, osim krupnih baba koje mjere zracenje proizvoda po trznicama, te prilicno nestvarnih tabli na ulazu u lokalne sumarke da se ne ulazi ako nema potrebe i da se ne beru gljive.
I sve to u gradu ili okolini koja je pokupila za nekoliko redova velicina teze zracenje i s daleko gorim izbacenim elementima jer u reaktorima imam svakakvih gadnih cuda i prilicno je neugodno kad se razlete u atmosferu.
Prodose godine, moja obitelj i ja jos uvijek nekim cudom zivi i bez treceg oka na celu, stvorilo se nesto potomaka koji su savrseno zdravi, svi prijatelji i poznanici u tom istom Kijevu koji je preko dvadeset godina znatno radioaktivniji od okolice Fukushime i dalje zivi uz standardne bolestine
primjerene srednjoj dobi - osim mojih dragih djeda i bake koji su doista umrli od karcinoma ali s obzirom da su dozivljeli osamdesetak godina nekako sam to ipak skloniji pripisati starosti.
Kad ovako unatrag gledam sve te dogadaje imam dojam da sam imao srece sto smo zivjeli u vrijeme kada su znanstvenici imali pravo glasa pa je cijela ondasnja juga s nestrpljenjem cekala umirujuce vijesti iz usta doktorica Bauman koja je onda bila najcitiranija osoba u medijima.
Da je nekim cudom u to vrijeme postojao Internet sa ekspertima opce prakse ili tiskovine poput 24Sata vjerojatno bih se pretvorio u flourescentnu pjenicu cim bi se prvi put bucnuo u Dnjepar
Tema: potres i tsunami (Posjeta: 9678 vremena)