ja sam zapalio svijeću...reda radi.Žao mi ljudi(kao i svakom normalnom čovjeku)...sjećam se kad sam bio klinac u školi za vrijeme rata japanski vršnjaci su skupljali razne stvari za školu i poslali nama u Osijek(bilježnice,olovke,ravnala pernice ma puno toga stvarno smo dobili svega i svačega)oduševili smo se...ali dok je to stiglo do nas,zadesio ih neki potres

pa nam je bilo full žao,neko je predložio da im to sve vratimo nazad

(a djeca!)no vjerujem da su se ovih dana svi ti moji vršnjaci sjetili toga kako su nam pomogli i razvedrili nas,ja vam to ne mogu opisati u kakvom sranju smo bili i onda nam tako nešto stigne i oduševi nas...

A kako su mi smiješni,stalno su vedri,oduševljeni sa svime kad dođu kod nas(radim i sa njima kao i sa drugim strancima)ali oni su mi posebni...naj smiješnije mi je njihovo slikanje

sve živo slikaju...vide me na kawasakiu odma se moraju slikat sa mnom sa motorom slikaju motor pa se naredaju svi pa...nebi da hayabusu imam

bit će takvih kawasakija kod njih više ni nema pa ono.."gleee čovječe šta ovaj vozi moram ovo slikat "

ovo sam napisao zato što me sve ovo podsjetilo na njih pa eto da podjelim .....ma žalosno mi je ovo
