Tii, slazem se s tim sto si napisao, nisam ni mislila uz pomoc jednog sprijateljit Nemu sa svim psima
Ali voljela bih naci "prijatelje" - psece i ljudske s kojima bi se mogli druziti moji psi, jer imamo jako malo druzenja sa drugim psima a to nije nikako dobro za njih. Mala se relativno cesto druzi ili barem ponjusi sa drugim psima jer je pustena i gotovo ju tjeram na druzenje cim vidim pustenog psa. S Nemom nemogu tako jer neznam kako ce reagirati na druge pse jer nemogu predviditi tko ce biti na livadi. Kada se udalji od mene ga ne kontroliram i to je najveci problem. Dok je blizu, cak i ako je pusten sve super, ali vec ako ode njuskati 50 metara od mene i vidi drugog psa.... khm..
To mi je trenutno jedini i najveci problem.
Zasto ga kastriram BAS sada? Pa, odrastao je sa maminim psom, mjesancem patuljastog pincha. Ona je odselila sa njim u Italiju i od onda se ne podnose... jednostavno su se udaljili i vise nisu braca i prijetelji kakvi su bili. Da je mamin pas bar malo veci i da se moze nositi sa Nemom jednostavno bi ih prisilno navikla jednog na drugog, ovako si nemogu dozvoliti da ga Nemo napadne, iako znam da ga nece ugrist, moze ga ozljediti velicinom. Bit cemo prisiljeni zivjeti svi zajedno neko vrijeme jer se mama vraca i privremeno joj treba smjestaj koji ja mogu pruziti i jedina prepreka su psi. Nemo je izvukao kraci kraj iako ni mamin pas nije po ponasanju bolji - samo je manje opasan! A i moram priznati da mi je pomisao da se normalno ponasa prema SVIM psima jako privlacna! Htjela bi da i on dozivi druzenje bez tenzija, a kod njega uvijek ih ima. Samo njuska gdje se koji popisao, cvili ako nanjusi zenku, non-stop je napet i pun testosterona... ajde da ga bar pustim da obavi stvar tu i tamo, ali mislim da je to ovako jedna velika frustracija za psa.
Cannibal, hvala na odgovoru, sad mi je lakse da ne radim nesto krivo
Sto se debljanja tice: Nemo je uvijek bio premrsav, mislim da ce mu to dobro doc
Ne bojim se bakterija ili tako nesto, dok je na antibioticima (a veterinaru kod kojeg idemo vjerujem da je najbolji u blizini i sigurna sam da ce s njegove strane biti naj) nemoze se nis desiti. Valjda ga necu pustiti da se uvalja u blato ili govno ili nesto
Eh da, greske? Najveca od samog pocetka je uvijek bila - nervoza! Kad nisam znala kako nesto postici ili sam mislila da nesto radim dobro a on me jednostavno nije slusao - bila sam strasno ljuta na njega. Ljutnja mi nikad nije pomogla, stovise, on bi bio to gori sto sam ja bila ljuca. Odgajala sam ga strogocom jer su nas u pocetku tako ucili. Jedini problem sto sam dosljednost, smirenost i sigurnost zamjenila nervozom, ljutnjom i nezadovoljstvom. Kada su poceli pubertetski problemi sa muzjacima (a poceli su bezveze, sad to vidim), ja sam, umjesto da ga u kljucnom trenutku jos dodatno socijaliziram - odvojila od pseceg svijeta zbog straha. Kada bi srela druge pse toliko bi postala nervozna, pocela bi ga natezati (jer je on vukao prema njima), pa ga zatim kaznjavati - sto glasom, sto davilicom jer bi divljao... Kao rezultat je dosao agresivan pas, nervozan pas, nezadovoljan pas i opcenito - neposlusan pas. Od prvih dana ga nisam mogla natjerati da hoda uz nogu, on bi vukao taman da mu siljke stavim, davilice, razni "easy-walk" hamovi, haltiji... nista nije pomagalo. Ja zivcanila na njega, on na mene... i tako u krug.
Onda sam okrenula plocu prema nekim drugim teorijama i isla sve na lijepo. Samo poslastice, samo nagrade... samo ignoriranja ako nesto nije po mojoj volji. Dobila sam - ne vise zivcanog ali psa koji me ignorira i opet radi sto zeli. Nagrade? Nisu ga zanimale van stana. Jedina nagrada njemu je oduvijek bila - drugi pas, livada, njuskanje, obiljezavanje, opcenito da bude slobodan. A nju nije mogao dobiti jer se nije znao ponasati pusten i opet - corak.
Tek onda sam shvatila u cemu sam grijesila u pristupu i sa tim saznanjima i onim nekim "klikom" koji se desi kad shvatis u cemu je stvar, sve je krenulo na bolje. Ma od prve setnje je hodao uz nogu, na obicnoj ogrlici. Na pogled na pse je umjesto natezanja, skakanja, rezanja i lajanja - prolazio meni uz nogu. Sada pse koje ocekuje potpuno ignorira, dok one koje slucajno sretnemo pogleda sa znatizeljom, nekada i zacvili ali kratka korekcija u obliku zvuka "Š" je dovoljna da nastavimo normalno hodati i da od tada na dalje tog psa ignorira taman nam hodao uz nogu. A nije se jednom desilo tako nesto, uvijek se nadje neki koji je pusten bez gazde i sljedi nas.
Jedina razlika izmedju ranije i sada je: sada sam smirena, sigurna u to sto radim, ne zivciram se (uglavnom barem
), i Nemo vise nije moj gazda. A nisam ga niti jednom udarila nedo bog, pa ni zaderala se na njega. Samo pristup, ono sto Cesar zove "energijom". Ne sumnjam vise u to da ga mogu natjerati da radi sto zelim, sada ga jednostavno natjeram, uz par migova, bez ikakve prisile. I on slusa. A uz njega i mala oko koje se nikad nisam mucila s odgojem. Ona usvoji iz prve sve sto treba.
Ima sigurno jos gluposti kojih se sada nemogu sjetiti
Tema: Ajmo jos malo o psima... (Posjeta: 249907 vremena)