Ovo je mali isecak jedne rasprave oko akvaristike, pa mislim da treba da se nadje i na ovom sajtu, jer zavrednjuje paznju, pricu vidi iz malo drugacijeg ugla. Prica je usko vezana sa kondicionalima, koji se povuzuju iz prijasnjih razgovora, ali samim tim ostaje nerazjasnjeno pitanje veze nekih AMK i DNR u vezi sa karbontnom tvrdocom i puferskim kapacitetima. Nadam se da prijatelj Bozidar nece zameriti, zbog prenetog razgovora...
BOZIDAR:
Dakle, nije bila teorija, jer ona iziskuje makar provjeru duzu, svestraniju,
dublju, tipa, teza - antiteza = sinteza, sto bi reko Hegel odnosno vrijeme,
posvecenost, uzorak ljudi i ljubimaca, da bi se doslo do eventualne metode koja
bi dala relevantan ukupan pocetak ociscen koliko toliko od generalizovanja, pa
mozda kasnije i pseudoslucajnim brojem pokusati potkrijepiti...itditditd, a ne
da mi se vec vi nudite da vam ko kaki vrac pogadjac odgonetnem vas karakter iz
akvarijuma, odnosno da apriori odbacujete minimalnu mogucnost
Iako ova moja neozbiljnost
nabacivanja ne mora da znaci i da je u pitanju puka trivijalnost. Ajde za
pocetak, kako sam zaboga uopste mogao tako nesto pomisliti?
Podjimo od
najprostijeg, od moguce premise kojom se u mnogo cemu kad su u pitanju relacije,
moze poci, ma kako bila opsta narodska - Sto zracis to privlacis. Supruznici
vremenom pocinju liciti jedni na druge, ne samo navikama, gestikulacijom, vec i
fizionomijom kazu psiholozi, a kamoli da upornog radisu ne upropasti
neambicioznost partnera lijenog ili da najdarovitiji ne postane osrednji ako mu
zena u svom karakteru privlaci osrednjeg, i obratno, cesto supruga uravnotezenog
dobrocudnog muskarca ma kako bila simpaticno neukrotiva i sklona avanturi prije
ili kasnije pripitomi se i zalivadi u ataru smirenja, i sa spokojstvom site
krave donosi na svijet zdrave telce iako je navikla bila cijeli zivot na
splavove i udri me do zore uz maybe baby zafrkancije.
E sad da ne bih objasnjavao nesto u
sto ni sam nisam ni priblizno siguran, a sto je na nivou nevidljivih energija,
pocicu, da svi mi vidimo da postoji u nama nesto sto vise preferira jednu zelju,
oblik, stvar, vrstu u odnosu na drugu, da neko voli baratati sustinom kroz
okeanografiju a neko preko detrimenta prigusenja oscilacije u elektricnom
mjerenju, neko voli oci boje ljubicice komsinice sa sprata iznad a neko
prodavacicu ljubicica iz Bergmanovog filma. Dakle, razliciti smo u mnogo cemu
kroz oblike karaktera, no ipak imamo zajednicko nesto osim sto idemo na dvije
noge i imamo hipotalamus, dal kao filantropi, ili mizantropi, estete, moralisti,
materijalisti, - mi nesvjesno biramo i zenu koja ce nas dovesti nekad do ocaja,
a nekad nam u vedroj noci podariti onako usput poljubac da se mi pitamo jesmo li
odabrani, bogovi ne zemlji, kada se i na osrednjeg klosara sam san i ljepota od
koje se moze umrijeti osvrnula ikad,..., a kamoli da ne biramo tamo neki hobi
koji nam dopunjuje monotonu svakodnevnicu ili raskalasnost u hedonizmu!
Pitanje je dal oblici duha mogu voljeti, upraznjavati slicno? Da'l tamo neki
Vili Sekspir i neki mesar iz juzne Kaledonije, kao dva koliko toliko razlicita
stila zivota mogu voljeti slicno? Dobro, reko je i Vilijam nekad nesto prosto a
tako istinito u svom zivotu iz dalekih visina duha, kao " da je najsladje medju
devojackim nogama" sto je vjerovatno blisko i nekom brkatom mesaru sto cijeli
zivot radi sa butkama i koljenicama - gledano animalnim, ali ipak otac od Vilija
na rijeci Ejvon pravi rukavice za dame i tim poslom upoznaje bogatu klijentelu
toga doba trudeci se biti kreativan predlazuci razlicitim karakterima drugu
varijantu, dakle Estetsko u pitanju, dok je otac mesara iz Kaledonije recimo
isto bio mesar ( da bi dobili crno i bijelo ), pa njihova djeca usvojise iz
takvog oblika zivota i svoje stilove. Sjekira po rebarci