Iskreno, o akvaristici sam više toga zaboravio nego što sada znam... Vrste, latinska imena, načini držanja, uzgoja, liječenja, pečenja..khmm... dakle, svega tog što akvaristiku čini, meni se nekako udaljilo, razmutilo, distanciralo i umrtvilo... Evo, izvadio sam krepanu ribu iz akvarija, ovlaš zaključio da je stvar u stresu, godinama, svađi...dao ostatku jesti jer su došle do površine i kad sam nakon pola sata pogledao, hrana je plutala netaknuta, a ribe su i dalje bile na površini... voda je pola dana već bila mutnjikava, ali to sam onako, zanemario...
Zanimljiv fenomen rekoh sebi...ali onda sam zaključio da je krahirao filter, štoviše,da ni ne radi i da su ribe praktički na umoru, ubacio kemije i zračnih pumpi i sve se do jutra oporavilo...a moglo je i ne...I nekako mi je bilo, onako, ovlaš i bezveze, ofrlje i trkelj, da uz 15 godina iskustva počinjem raditi početničke greške...
A vele da je senilnost divna stvar.. i progresivna...O da... niš ne boli i dalje, a zaboravljam sve više..
Gledam tako u ribu koju gledam godinama u raznim akvarijima, uključujući svoje.. Ime ribe? Bogtenemarad, NEMAM pojma... Blank page, crna rupa, no response from distant user, brain dead, ono- totalno crnilo, nevjerica i bezmozgica... Mislih, neću razmišljati o tome, pa ću se sjetiti... Nije pomoglo... Pokušavao sam izaći iz prostorije pa se vratiti u nju, kao, ono, promjena foldera na kanti, pa se memorija zaglupira , nebitno... Nije pomoglo...Inteligentna rješenja iz informatičke domene ne pomažu u moždanoj sferi očito.Ni u ludilu ne znam o kojoj je ribi riječ.. Možda bih se i sjetio za koji dan, ali zaboravio sam kako izgleda čim sam se maknuo od akvarija.
Krenuo sam čistiti pumpe od ljige da se ne zalijepe rotori kad nestane struje, a nestaje svako malo, pa kad sam prvu izvadio van iz vode, pošpricao sebe i pola akvarija i krenuo mokrom rukom ištekat strujni kabel, napravio lagani kurcšlus.. za one koji ne kuže- kratki spoj... U nevjerici mračnog podruma sam razmišljao što je pošlo u krivo, odnosno, zašto suhim rukama nisam prvo ištekao pumpu,a onda mi je sinulo i to saznanje je bilo naprosto toliko jako da je osvijetlilo cijelu mračnu prostoriju kao gorući grm- jebeno si zaglupio!!! Matere ti, nekad smo znali reć da bolje da nas eutanaziraju nego da postanemo blentavi ko oni dedeki koji su nas ganjali kad smo trešnje krali, ali te godine se približavaju ne samo kalendarski nego i na razne druge suptilne načine...
I tu me uhvatila panika- Majko Božja Bistrička!?!?! Pa ja ću postati nesposoban baviti se ovim hobijem?!?! O NE!! Bacite me lavovima u Maksimiru, odrežite mi obje noge u guzici, deponirajte mi jetru i slezenu na Rebru, bodite me mrskim mi iglama svih veličina do iznemoglosti, ali bez akvaristike NE ŽELIM OSTATI!! Sama spoznaja da ću degradirajućim karakteristikama svojeg mozga izgubiti velik dio veselja u životu ( o jebemtiživote, odakle toliko sreće iz vode, da mi je samo znati) učinila je jedino moguće u datom trenutku prostora i vremena- stvorila je kritičnu količinu moždanih sinapsa odgovornih za -buđenje...
Gledao sam oko sebe, što je prilično optimistična izjava za dioptriju od -6,5, u mračnoj sobi, u gluho doba noći, pokušavao se posložiti i staložiti... Da li se išta od ovog dogodilo? Koja je riba krepala? Koja pumpa? Jel još spavam? Gdje sam? I koji mi je klinac ?!?!
Riblje noćne more u 4 ujutro... Nije bolest sve što boli...
* svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna
Tema: O akvaristici... (Posjeta: 1736 vremena)