Koliko loših savjeta!

Kalibracija mjernog instrumenta je linearizacija mjernog signala (u slučaju pH metra to je napon) u mjernu veličinu (pH).
Mjerno osjetilo je specifična pH elektroda koja ima određeni redoks par, najčešće Hg/HgCl ili npr. kinon/hidrokinon, itd.
Za pH bi trebao biti H2/H+ je se mjeri pH, ali je to nepraktično jer bi nam trebao izvor plinovitog vodika.
Ovisno o mjernom instrumentu (proizvođač, kvaliteta) kalibracija, baždarenje ili određivanje statičke karakteristike se svodi na određivanje minimalo 2 točke (jer nam treba pravac).
1. korak uroniti elektrodu u pufer pH=4, instrument očita napon, npr. 20 mV
2. korak uroniti elektrodu u pufer pH=7, instrument očita napon, npr. 400 mV
3. korak instrument izračuna automatski statičku karakteristiku pH = konst * U (mV). Ovo se može i ručno izračunati.
4. Na osnovu izmjerenog napona (npr U = 350 mV), instrument izbaci pH = 6,5
Elektroda se sastoji od elektrode (spojene na vanjski krug), i otopine elektrolita u kojoj su ioni istog metala od kojeg je elektroda.
Npr. zasićena kalomel elektroda ima u sebi redoks parHg/Hg2Cl2 u zasićenoj otopini KCl-a.
Onda bi se on trebala čuvati u zasićenoj otopini KCl-a (nikakvoj "Cleaning solution" koji je bez veze).
Najčešća elektroda za mjerenja pH-a je tzv. staklena elektroda (koja ima porozni stakleni mjehur) s redoks parom Ag/AgCl (koja se najčešće čuva u 3 M otopini KCl-a).
Već zadnjih 10tak godina baždarim pH elektrode, i uvijek prilikom baždarenja "klizi" pH ovisno o stupnju čistoće, stanju elektrode itd. itd.
Procedura je staklenu elektrodu čuvati u 3M otopini KCl-a. U slučaju nedostatka sasvim normalno i uobičajeno je čuvati u običnoj destiliranoj vodi. Prije mjerenja baždariti na dvije točke, ili čak na jednu točku pri čemu je prva točka pH=0 --> U = 0 mV (izvor greške!!). Isprati elektrodu između pufera i obrisati je ubrusom. Nakon mjerenja je vratiti u destiliranu ili otopinu KCla.