Dakle, priča o kalvariji na Badnji dan...mojoj mošusnoj kornjači je zapeo som kojeg je očito mrtvog pokušala progutati, počeo se gušiti i tonuti pa sam ga izvadila iz akvarija i odmah nazvala Korija da mi savjetuje što da napravim, obzirom da sama nisam mogla ništa, zajedno smo cijelo poslijepodne pokušavali pincetom izvaditi komade ribe iz kornjačinog grla.
Tehnika je bila onemogućiti kornjači uvlačenje glave te nježnim gurnjam nosa prema gore ju prisiliti da otvori usta koja smo tada držali otvorena pincetom, a 2. pincetom pokušavali izvući ribu van.
Većinom smo uspjeli, ali kada više nismo vidjeli preostali komad ribe za koji smo pretpostavljali da je glava sa bodljama kakve imaju somovi, ipak smo otišli na veterinarski fakultet iako nismo očekivali da ćemo na Badnje veče pronaći doktoricu Maju.
I nismo, niti jednog doktora koji bi imao pojma što da napravi pa je radiolog snimio rtg na kojem se nije ništa vidjelo ( osim da kornjača jede kamenje,..) i dao joj injekciju antibiotika da ne bi došlo do upale zbog infekcije od ozljede grla...uputio nas da 2.dan potražimo kirurge.
Tako sam i učinila te sam na Božić imala sreće naići na dragu doktoricu na kirurgiji zagrebačkog veterinarskog fakulteta koja je, iako ne zna puno o kornjačama,ozbiljno pristupila problemu.
Doduše nije znala kako da joj izvuče glavu pa sam joj ja pokazala( meni je pokazao Kori) niti kako da ju prisili otvoriti usta, ali kada smo to uspjele u roku 3 minute cijela glava ribe bila je vani.
Jupi!!!
Jer,već sam mislila da je sve gotovo....
Uglavno dobili još jednu injekciju antibiotika, rekla je da daljnje nisu potrebne jer su veliki stres za životinju i otišli kući bez otekline na vratu kornjače koja je prije toga izgledala kao zmijski car kada proguta slona ( Mali princ)

KOrnjača je sada vidno ustresirana, sigurno ju je antibiotik omamio, a vjetojatno je boli rana koju pretpostavljam da je ostavila riblja glava i njeno izvlačenje.
Sada nam slijedi oporavak..terapije nema, nisam mu davala jesti, danas ću mu ponuditi smrznute crve ( one crvene) jer lako se gutaju , a obožava ih. Strah me hoće li sve biti ok, ali nade mi daje to što se jučer puno sunčao, tu i tamo promijenio položaj koji je privh par sati nakon dolaska sa hitne bio isti, može normalno plivati, samo je dezorjentiran i usporen...Ako netko ima kakav prijedlog kako da mu olakšam ozdravljenje, neka napiše . U međuvremenu mi držite fige...
Hvala Koriju na pomoći, bez njega bih bila izgubljena!!