ISO je kratica za International Organization for Standarization. U fotografiji se javila s pojavom digitalne fotografije i zamijenila "staru" standardiziranu oznaku za osjetljivost filma na svjetlo (ASA - American Standards Association; postoji i oznaka DIN koja je europska standardna oznaka, francuska ako me pamćenje ne vara). U odnosu na ASA vrijednost ISO je ekvivalentan radi lakšeg prelaska fotografa s analogne na digitalnu opremu (tj. usporedno korištenje jedne i druge). Filmovi niže ASA vrijednosti (25, 50, 100 ASA) su filmovi sitnog zrna i dosta slabo osjetljivi na svjetlo što znači da trebaju duže ekspozicije i jače svjetlo. Oni daju fini (detaljni) zapis svjetla, dok filmovi veće ASA vrijednosti daju grublji zapis (zrnati), ali koriste se u slabijim svjetlosnim uvjetima i za kraće ekspozicije (zamrzavanje pokreta u sportu, recimo). Digitalna tehnologija ima sličan problem koji se rješava usavršavanjem senzora. Senzor djeluje kao recimo gitarsko pojačalo u glazbi. Ako pojačalo poglasnimo jako, zvuk se izobličuje (distorzija) i na neki način možemo govoriti o "šumu" pojačala. Na normalnoj glanoći pojačalo ne "trešti" nego daje fini zvuk. Isto je sa senzorom - ako ga jako pojačamo (povećamo mu osjetljivost, podignemo ISO) pojačat će se smetnje ("šum"). Noviji senzori daju prihvatljivu razinu šuma i na ISO 1600, pa i na ISO 3200. Danas, međutim, treba izdvojiti puno novaca za takve fotoaparate pa ih najčešće ipak koriste profesionalci koji od fotografije žive i kojima treba snažan senzor koji će izdržati opterećenje pojačavanja njegove osjetljivosti. Za 5-10 godina vjerojatno će se na svim fotićima moći podizati osjetljivost senzora bez bojazni od pojave šuma za nešto slabije svjetlosne uvjete snimanja.
ISO je jedan od 3 osnovna faktora kod ekspozicije uz otvor blende kojim se kontrolira dubinska oštrina (i količina svjetlosti koju propušta objektiv) i brzina zatvarača kojim se kontrolira količina vremena za koje se senzor osvjetljava. Znači - ISO, blenda i zatvarač su međusobno ovisni, a rezultat koji dobijamo je ekspozicija (tj. količina uhvaćene svjetlosti u zadanom vremenu uhvaćena na osjetljiviji ili manje osjetljiv senzor).