trenutno (nakon mnogo raznih pasmina - silom prilika) imamo pekija, 11 godina - svi ga znate s avatara...
s nama je genijalan, pristojan, dobar, poslušan, pas iz snova....ali, kad netko dođe, bolje da ga ne dira - jednostavno, nepovjerljiv prema nepoznatima, ne dozvoljava da ga se dira i to vrlo jasno daje do znanja...
s obzirom da smo živjeli do nedavno u naselju prepunom djece to baš nije bilo bajno, ali zato smo uvijek upozoravali da ga se ne dira i, tko god je to respektirao bilo bi OK...
odgoj je bio-i nije bio- opet silom prilika, i zapravo je ispao sjajan, pogotovo na narav kakvu ima rođenjem....
no, sad imamo "bebu" od (trenutno) 40 kg - 5-mjesečnog landseera kojeg odgajamo isključivo mirnoćom...vrlo uspješno se pretvara u poslušnog, vedrog (dobre je naravi), i beskrajno dragog diva...
sad već definitivno lijepo hoda uz nogu, s lajnom ili bez nje....zna komande "sjedi", "lezi", "dođi", "donesi ... nešto", "nađi...nešto", "gdje je ...netko od obitelji", "idemo spavati", "idemo jesti", "budi dobar"...još treba puno toga usvojiti, ali mislim da za štene njegove dobi stvarno puno zna i jako brzo uči...
jedino što se malo žešće reagira kad pokušava, recimo, na cesti, pred autobusom, nametnuti svoju volju....naime, dva puta je probao ne slušati i iz protesta legne nasred ceste, taman u trenutku kad stiže autobus...oba puta sam (ne znam otkud mi snaga) ga gurnula u odvodni jarak...i (luda baba) skoro pa legla preko njega...e....nema više takvih bedastoća...
a s obzirom na prethodna iskustva sa psima (ovo malo avatarsko čudovište mi je naj"opasniji" pes) od kuvasza do foxteriera....samo mir, nagrada, pohvala pri odgoju ...i eto dobrog, socijaliziranog i poslušnog psa...
kazna batinama ili vikom izaziva samo suprotan efekt
iako, priznajem, nekad čovjek bude "na lijevu nogu" i dreknem....no odmah se korigiram jer vidim pogled tipa "si ti normalna?"....