Poštovane kolege, ovo je prvi (a najverovatnije i poslednji) put da pišem prilog za slatkovodni deo nekog od akvarističkih foruma. Nisam se bavio slatkovodnom akvaristikom i može se reći da sam u toj oblasti potpuni laik…
Međutim, moram nešto da napišem o mom iskustvu sa ribom o kojoj ste ovde pisali – ali u morskom akvariju! Izgleda mi da ne postoji dilema da se radilo o toj vrsti, Tetraodon-u nigroviridis-u? Primerak ove ribe sam kupio u Trstu još početkom 1982. godine – zapala mi je za oko, bila je jako simpatična. Oko toga ste se i vi ovde složili. Riba nije bila sasvim sitna (oko 5cm dužine), izgledala je potpuno zdravo i bilo je očigledno sasvim aklimatizovana na morsku vodu – izvadili su mi je iz akvarija sa morskim ribama! Naravno, ne sećam se više da li su je i prodavali pod tim imenom? U vodi sa parametrima tipičnim za morsku vodu, kao i akvarijima od 200-250 litara neto zapremine, živela je kod mene punih 14 (!) godina u periodu od marta 1982 do februara 1996. godine. Tada joj je verovatno “od starosti” došao sudnji dan, pošto nije bilo nekih uočljivih problema u akvariju u tom periodu. U međuvremenu, riba nije previše porasla. Na oko deset centimatara dužine. Istina, ja nisam nikada ribe naročito obilno hranio, a moguće je da je čitav život proveden u vodi velikog saliniteta imao uticaja na to? Međutim, skoro sve vreme izgledala je zdravo i zadovoljno! Očito da ova vrsta poseduje zavidnu sposobnost adaptacije: može lepo da živi i u “pravoj” slatkoj vodi i u “pravom” moru!
Nije bilo većih problema u odnosima sa drugim ribama, riba nije bila agresivna. Istina, radilo se o morskim ribama, a nije bilo ni pripadnika iste vrste....Pamtim, međutim, jednu zanimljivost u vezi sa ovim. Naime, dva primerka plavog tanga Paracanthurus hepatus su ispoljila toliku netrpeljivost prema ovoj ribi da sam bio prinuđen da ih razdvojim. Srećom, ja sam skoro sve vreme bavljenja hobijem raspolagao sa dva morska akvarija. To se desilo u vremenskom razmaku od desetak godina i prilično je čudno, pošto P.hepatus nije poznat kao neki agresivac...
Ne sećam da su ovu ribu morski sesilni beskičmenaci nešto posebno zanimali (možda samo neki perjasti crvi), ali itekako jesu rakovi. Nisam mogao rakove kozice da držim u istom akvariju – manje primerke bi riba u komadu, u trenu mogla da proguta, bukvalno samelje. Pri tom bi noge raka otpadale unaokolo – scena ne baš prijatna za posmatranje.
Tetraodon se posle dužeg vremena navikao da pomalo uzima i “suvu” hranu, ali to nikada nije činio sa posebnim oduševljenjem. Tako, sve vreme su joj potrebni “konkretni”, mesnati, sveži obroci… Kao prilog, tu je i jedna “praistorijska” fotografija. Nešto se na njoj ipak da razaznati! Nadam se da će Vam biti zanimljivo ovo moje staro iskustvo sa tom bez ikakve sumnje vrlo šarmantnom akvarijskom ribom. Srdačan pozdrav svima!