Dakle, otkud da počnem? Možda od lanjskog Aktera u Zagrebu kad mi je skorpac ubio strah od zmija i nagovorio me da ju prvi puta primim u ruke? Da, to je sigurno bila totalna prekretnica u mom stavu prema tim, sad definitivno mogu reći, predivnim stvorenjima.

Pošto u Rijeci baš nema puno terarista, nastavak je slijedio tek na ovogodišnjem Akteru u Rijeci. Strichek Matija djelovao je kao pravi borg i potpuno me asimilirao u terarističke redove.

Da, mogu reći da je ona Morelia izazvala ljubav na prvi pogled... što se moglo i vidjet jer nisam propustila baš ni jednu jedinu priliku da je zagnjavim.
Ona je bila tako beskrajno strpljiva da me potpuno osvojila, a ja sam počela ozbiljno željeti jednu takvu za sebe.

I tako je došao i Božić, vrijeme darivanja. Kombinacija Djeda Božićnjaka i Maxima

, donijela je pod moj bor definitivno najželjeniji, ali i potpuno neočekivani poklon - prekrasnu 2-mjesečnu bebu Morelie Bredli koja je sa svojih 50-ak cm zbilja nešto posebno.

Trenutno se navikavamo jedno na drugo, ali mislim da neće biti problema s tim. Ja imam još puno za naučiti, ali s obzirom na sve vas ovdje nema straha da će mi pitanja ostati neodgovorena.

I da, poanta ove priče definitivno bi bila:
Pazite što želite, moglo bi vam se i ostvariti.