I ja sam do nedavno razmišljala o tom hranjenju kao o nečem prilično ... ne znam, čudnom, drugačijem, možda čak i odbojnom, što se vidi i iz činjenice da sam sama sebe digla na piedestal nakon što sam ga uspjela nahranit. Onog trena kad je zmija osvanula pod borom stvari su se okrenule naglavačke. Životinja je moja i ako je mislim imati (a mislim

) mora jesti. I to je to, prilično jednostavno.

Istina, živu hranu još nisam apsolvirala, ali s obzirom da malac jede neživu i da postoji mogućnost nabavke takve, nadam se da neću ni morati. I ja jedem piletinu, što ne znači da moram žive koke prije ručka po kuhinji naganjat....

I da, nije pucketao po mikrovalnoj.

Palo mi je na pamet, ali sam testirala nekoliko drugih različitih načina grijanja.
