Udvaranje na bosanski način 
Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju oslonjen na šank. 
Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeći, nogama koje u 
ritmu muzike titraju po podu, po držanju tijela, prosto po svemu, može se 
reći, stereotipni Eros-Bosančeros. 
Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa žena. Po vanjštini bi se reklo 
da su generacija. Je li samo dobro očuvana ili je stvarno ista godina 
proizvodnje, teško je reći, ali da dobro izgleda je fakat. 
- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak - baš dobro izgleda. 
Kako bi samo rado pričao s njom... Ali šta da joj kažem?? Tako sam prokleto 
stidljiv i svaki put kad pokušam pričati s nekom ženom, valjam samo 
gluposti.. Hm.. Znam!! Reći ću joj da sam se u nju zaljubio na prvi 
pogle d. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijaće me i izvaliti neki od ženskih fazona 
na tu temu. Možda da joj pošaljem piće, a ostatak će doći sam po sebi. Pih, 
baš sam smotan. 
U tom trenutku žena ustaje i odlazi. 
- Jebi ga... Stvar se sama od sebe riješila. Baš sam smotan. Kako mi 
fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo nešto mljeti. 
Pa i upucavanje je za ljude. Šta mi može biti, da me odbije ili da pristane?! 
Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom slučaju umro 
od sreće. Nej se. Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme 
ova lijepa žena donijela... 
Par minuta poslije, žena se vraća i sjeda za isti stol. 
- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo 
određeni jedno za drugo! Sad ću joj prići. Valjda ispričam nešto 
interesantno!Sad ili nikad! Eksira svoj dupli pelinkovac da se okuraži, provuče ruku kroz 
kosu, uvuče stomak, ispravi leđa, lagano odšeta do stola za kojim lijepa žena 
sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita: 
"Jes' ti to pišala, aa?!"