A čuj, to je jako teško predvidjeti. Pogotovo u nekom vremenskom roku. Na stranu to što je to gledanje u budućnost, problem leži u tvom pitanju. Nisi me pitao šta će biti sa kompanijama, već sa dionicama. Nemoj me sad pogrešno shvatiti, ne napadam te. Moguće da si samo na brzinu postavio pitanje.
Ali činjenica stoji da su se nakon 2005. pola kreditno sposobnih hrvata pretvorili u špekulante koji dionice kupuju da bi ih preprodali skuplje. Tome su se kasnije priključili i fondovi.
Fokusiranje na cijenu dionice, odnosno kapitalni prinos nas je i doveo u ovaj problem. Pokušali smo svi zajedno iskoristiti priliku da preskočimo nekoliko materijalnih stepenica, pa je netko ipak pao na još nižu stepenicu. Činjenica je da cijena dionice ne raste jer je tržište efikasno pa prikazuje njenu realnu vrijednost. Cijena dionice raste u najvećoj snazi upravo onda kad se stvori "priča" oko nje. Znate kako je to izgledalo, kupovale su se razne dionice "jer to ide u nebo, rekao mi je...". Potpomogli su i razni pojedinci koji su slovili za stručnjake i podgrijavali priču koristeći svoj novac, tuđi novac, forume...Ukratko, u jednom trenutku mi se cijela situacija zaista zgadila. Nisi više znao tko koga.
E sad, zašto to pričam? Zato jer su u tom okruženju ljudi počeli masovno ulagati u fondove. Imali su dovoljno samosvjesnosti da ne kupuju dionice, jer su razumijeli da to nije za njih. Uložili su novac u fondove, računajući na profesionalnost fond managera. Ono što su zaboravili je bilo to što su ti isti fond manageri morali odgovarati vlasnicima fonda, kojima je profit ipak osnova poslovanja. A znase kojem će fondu udjelničari uplatiti novac: onome koji mu nudi najbolju zaradu. Jako je malo ljudi razmišljalo o dugoročnoj zaradi, održivoj zaradi. Samo zarada. Da bi fond manager opstao, jednostavno je morao biti blizu prvih 3-4 fonda na ljestvicama prinosa.
Sve zajedno je dovelo do velike odbojnosti prema samom pojmu rizika. Prije 5-6 godina 19/20 ljudi mi je o dionicama pričalo kao o nećemu rizičnom. U 2006. godini nisam NIKAD čuo da je netko izrazio sumnju u rizičnost određene dionice (opet naglašavam, samo o DIONICAMA se pričalo). U toj situaciji, vlasnici fondova su morali donijeti odluku: nastaviti povećavati zaradu ili početi stagnirati ili čak smanjivati zaradu. Na žalost, tu odluku su jako olakšali sami ulagači. Nebrojeni komentari fondova po forumima, osobni odlasci u prostorije istih, ... Mnogo je načina na koji su pokazali da nisu spremni svoje teško ušteđene kune (a i kredite) ubaciti u fond koji nije barem u prvih tri u HR. Tako da su se i fondovi u tom trenutku uključili u utrku sa malim ulagačima, pokušavajući ostvariti zadovoljavajuće prinose. Greška je bila velika, ali iskreno ja ih razumijem: u pitanju je bilo ili jesi u igri ili si bez posla.
Da ne širim previše, fondovi su počeli kupovati dionice na razinama koje ni iz bliza nisu opravdavale njihove vrijednosti. Koliko je točno šta kupovao, ne znam. Prestao sam pratiti CROBEX krajem 2005. došavši do zaključka da osim brodara jako malo poduzeća može opravdati one razine cijena. Da bi se dobilo realan pregled budućih performansi naših fondova trebalo bi pogledati prosjek ulaska u svaku dionicu, te napraviti analizu koliko pojedina pozicija zapravo vrijedi. Jer, nije poanta u tome koliko će narasti cijena dionice. Ako poduzeće radi i raste (primjer je INA) onda će ono sigurno prije ispeglati razliku između previsoke cijene ulaska i realne vrijednosti nego poduzeće koje ne uspijeva stvoriti novu vrijednost. Dakle, svi će ovisiti o tome jesu li fond manageri kupovali dionice jer imaju zdrave fundamente i osnove za rast ili zato jer su očekivali rast cijene sa ciljem da ih kasnije preprodaju.
S pozitivne strane, da ne bude da lupam samo crnjake, ostaje činjenica da su fondovi u dugom roku uvijek pružali više prinose od kamata na štednju u bankama. Onaj tko bude dovoljno strpljiv na kraju će vrlo vjerojatno imati više novaca nego što bi ga imali da su ga stavili u banku. Ukoliko se takvi ulagači ne odluče prodati udijele kad napokon dođu na nulu te iskoriste ova iskustva da ne zadrže udijele na sljedećem balonu imati će iznadprosječan prinos. Problem će biti onima koji su ubacivali kredite, ili novac sa kojim su mislili nešto kupovati (stan, auto, faks...). Za njih dolazi prilično teška vremena (psihički), ako već nisu.
Što se tiče isključivo dionica, mislim da i sami znate odgovor. Da bi cijena dionice realno rasla potrebno je da poduzeće izdavatelj ostvaruje rast i posluje pozitivno. Koliko poduzeća u HR može to za sebe reći, mislim da je prilično subjektivna ocijena. Osobno na zagrebačkoj burzi pratim jedva 4-5 poduzeća, koja smatram dovoljno sigurnim da neće propasti.
Tema: Kriza i hobi - promišljanja by icek (Posjeta: 6352 vremena)