Pošto je ovo tema o zmijama sa ovih naših prostora evo da kažemo
i nešto (ako već nije) i o naj opasnijem predstavniku zmija
kod nas
Viperi ammodytes ili svima poznatom
Poskoku...
Postoje 6 pod vrsta i to su;
Vipera ammodytes ammodytes meridionalis montandoni transcaucasiana gregorwallneri ruffoiNa našim prostorima živi uglavnom samo
Vipera ammodytes ammodytes,
i obično naraste oko 60 do 80cm, primerci preko 95cm ("rekord") nisu poznati..
Boja tela je veoma varijabilna i postoji na stotine različitih varijateta,
gde su ženke uglavnom braon, sive ili crvene boje i njihove šare na ledjima nikad
nisu crne boje već malo tamnija nijansa osnovne boje koju imaju, dok su mužjaci
većinom kontrasnije obojeni sa veoma jarko izraženim (naj češće crnim) karakterističnim
romboidima na ledjima i karakterističnoj "Liri" (muzičkom instrumentu) na glavi...
Po nekim Herpetolozima podvrste poskoka se mogu raspoznavati i po boji kraja repa sa
donje strane, tako recimo
Vipera ammodytes ammodytes ima obavezno crveni rep
a recimo
Vipera ammodytes meridionalis i montandoni imaju žuto-zelene repiće...
Naseljava područja od mora pa do 2000 metara nadmorske visine i hrani se uglavnom
sitnim glodarima a redje i pticama i gušterima...
Nije agresivna i uvek gleda da pobegne od pretnje (čoveka) glasno šišteći, ali ako
se neoprezno postupi sa njom iskoristiće svaku mogućnost da ujede pri tome ispuštajući
2-3 kapljice zlatno-žutog otrova koji je hemotoksičnog dejstva što znači da izaziva
velike edeme i oštećenja krvnih sudova tako da je tretman protivotrovom i medicinskim
zbrinjavanjem obavezan!
Pari se u aprilu i maju, a već krajem avgusta i septembra na svet dolaze do 20 mladunaca
koji su kada se rode izmedju 15-20cm dužine...
I za poskoka je poznato i ima primera da su se parili sa drugim vrstama kao što su;
Vipera berus i Vipera aspis...
U hibernaciju na 4-6 step.celz. odlazi krajem oktobra i ona obično traje do 5 meseci, znači do marta...
Što se tiče terarijumskih uslova Poskok je veoma zahvalna zmija za čuvanje i brzo
se privikne na novu sredinu, izgubi strah i postane manje agresivna... Dnevna temperatura
u terarijumu treba da bude izmedju 24-28 celzijusovih, a noću da se spusti na 20 stepeni...
Ukoliko terarijum nije na nekom prirodno osvetljenom mestu potrebno je 10-12 sati veštačkog
osvetljenja...
Što se tiče uredjenja terarijuma za podlogu se stavlja mešavina treseta i peska, neki komad
drveta ili panja koji će joj ujedno poslužiti i za penjanje i kao skrovište, suvog lišća,
mahovine i na svakih par dana promenjena posuda sa svežom vodom...
Ove grupne slike je napravio moj Drug Nenad na našem Institutu TORLAK kada je tamo radio...
