Te su ribe poput još nekih tetri osetljive na premeštanja i promene uslova.
Ako je ovo razlog takvog odbijanja hrane onda posle nekoliko dana kada ih ubaciš u redovni akvarijum može opet da te sačeka štrajk glađu. U tom slučaju bi ribe bile dva puta izložene istom stresu i duže bi se našle bez hrane. A opet su ribe u stanju dugo da trpe glad bez posledica, ako su pre toga kao što kažeš dobro jele.
Ja se nešto vea dugo razmišljam koliko su karantinski akvarijumi u slatkovodnoj akvaristici važni danas. Mislim pre svega na situacije kada ribe dolaze iz nekih domaćih akvarijuma, naviknute na uslove koji vladaju u datoj akvarističkoj sredini, dakle kada su ribe poput tvojih čini mi se došle iz nekog prijateljskog akvarijuma gde si mogao da se uveriš u njihovo dobro stanje.
Već nekoliko godina praktikujem da samo ribe iz nepoznatih akvarijuma ili iz radnji kada su sveže pristigle iz uvoza stavljam u karantin, a i tada se trudim da to bude akvarijum što većisa biljkama i podlogom, neki kojistabilno funkcioniše. Verujem da je stres, pa među tim i stres karantina veći neprijatelj ribama od samih nametnika.
U vreme kada je tehnika održavanja akvarijuma vrlo naprednai mnogo bolje smešani lekovi mogu relativno lako da se nabave u situaciji kada ipak kreneloše, karantin mi se čini više kao jedan ostatak akvarističke prakse nego kao stvarna potreba.
U mom iskustvu njegovo izbacivanje je bilo olakšica, koja je ponekad donela Ich, a to se ipak lako sanira.Edited by: rogus