Hm.
Cijanobakterije su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama.
Normalno se javljaju svugdje gdje imaju dobre uvjete (čak i na polarnom krugu rastu). Sveprisutne su i nisu opasne.
Opasne su samo kada počnu nekontrolirano rasti i razvijati se (npr. cvjetanje mora) pri čemu smanjuju količine otopljenog kisika, ali i otpuštaju različite toksine (tzv. cijanotoksine).
Javljaju se tamo gdje imaju jako puno supstrata potreban za njihov rast - prije svega
organskih tvari, onda puno svjetla, tek onda anorganskih soli - uglavnom nitrata, te mikroelemenata potrebnih za razvoj.
Naročito je interesantno da im odgovaraju anaerobni uvjeti (meni rastu u podlozi pri dnu stakla).
Sudjeluju u dušikovom ciklusu te su poznate su kao fiksatori dušika iz zraka.
Uvijek ih ima u akvarijima, dakle nije ih moguće iskorijeniti.
Također ribe koje se hrane algama ih ne jedu!
Kako je akvarij zatvoren sustav, organske tvari jedino možemo unijeti sa hranom za ribe - višak hrane dakle uzrokuje višak organskih tvari u vodi.
Također nedovoljne promjene vode uzrokuju akumulaciju nitrata (i fosfata) koje im također pogoduju.
Te previše svjetla koje im pogoduje s obzirom da su fotosintetski organizmi.
I još bih dodao ne čišćenje ili nedovoljno čišćenje dna (tzv. usisavanje) također uzrokuje organske nakupine koje stvaraju i anaerobne džepove koje opet pogoduju rastu cijanobakterije.
Tek kad sve navedeno ispunite onda možete razmišljati o eritromicinu, ali uvjeravam vas da vam neće trebati
