Inspiriran Juruparijevim odličnim predavanjem o putovanju u Urugvaj, odlučio sam se iz naftalina izvaditi i prisjetiti putovanja u Etiopiju.
Prvenstveno stoga što smo imali prilike vidjeti ciklide u prirodi, a naposljetku ih i kušati
Sve se odigrali već daleke 2009 godine. Ukazala nam se jedinstvena prilika i na tjedan dana skočili smo u posjet Etiopiji, jednoj od najsiromašnijih ali i najsretnijih zemalja. Nakon sletanja u glavni grad Addis Abebu i prvotnog šoka, usljedilo je kratkotrajno ali izuzetno zanimljivo putovanje na jug do mjesta Awasa.
Za ljubitelje ciklida, zanimljivo je to što u Etiopiji počinje Great Rift Valley. Jezera iz ove doline spadaju u najstarija, najveća i najdublja jezera na cijelome Svijetu.
U samo 280 km koliko ima od Addisa do Awase, prošli smo pored 6 jezera od kojih najmanje (Awasa) ima površinu 129 km2, a najveće (Zway) 434 km2.
Na jezeru Zway vidjeli smo i lokalne ribare kako čiste, odnosno filetiraju ribu. Ribe su ciklidi! I to hrpe i hrpe ulovljenih ciklida. To je nilska tilapija, odnosno Oreochromis niloticus. Ovog ciklida love u ogromnim količinama. Koliko smo uspjeli uspostaviti komunikaciju sa lokalnim ribarima, u jezeru se komercijalno love tri vrste riba. To su Oreochromis niloticus, som i treća vrsta koju nismo vidjeli niti su nam je ribari uspjeli objasniti. Voda je vrlo mutna, reklo bi se i zamazana. Vidljivost je praktično nikakva, kada se stavi veslo u vodu, uopće se uronjeni dio vesla ne vidi. Ipak, lokalni vodič je u pauzi veslanja, uzeo razrezani plastični kanistar, zaronio ga, izvadio vodu i sa guštom ju popio. Dakle, lokalnom stanovništvu je to pitka voda, ali sumnjam da bi ju europljani podnijeli i da bi nas netko natjerao da ju popijemo. Poslije smo na obali vidjeli ogromne plastenike u kojima se uzgajaju ruže za izvoz. Ti plastenici su tik uz jezero, pa ga vrlo vjerojatno i dodatno zagađuju.
Ribari love niloticuse i mrežom i udicom. Mrežu bacaju daleko od obale, nekih 200 – 300 metara, ali je i tamo dubina vode oko 1 metar. Bacaju je iz čamca u polukrugu, a zatim svaki ribar odlazi na jedan kraj mreže i polako ju vuku prema sebi i zatvaraju je. Na taj način ulove barem deset kila ciklida. Drugi ribiči pecaju primitivnom udicom koja je itekako učinkovita. To je običan štap na kojem je metar - dva flaksa sa udicom. Pecaju također daleko od obale. Nismo vidjeli kako dođu do „pošte“ ali vjerojatno prohodaju kroz plitku vodu. Popnu se na 2 – 3 međusobno spojena debla koja su usidrena i služe kao platforma na kojoj pecaju. I njihov ulov je samo Oreochromis niloticus, dakle ovaj ciklid je dominantna riba u jezeru.
Na povratku smo opet navratili do jezera Zway. Kad je već Oreochromis niloticus toliko sveprisutan, odlučili smo ga i kušati. Tik do jezera nalazi se desetak restorana. Naravno, restoran na jezeru Zway malo odudara od restorana kakvog bi našli na nekom drugom našem jezeru, ali opet bili smo u Africi, pa se treba malo i prilagoditi. Dogovorili smo cijenu od 2 kune za pečenog ciklida, kuharica je bila vrlo zadovoljna, a bogami i mi. Naručili smo 6 riba, poslije još dodatno uzeli 2. Kuharica ih je ispekla na otvorenoj vatri u velikoj tavici, sa puno ulja. Ribe je jako zasolila sa krupnom soli. Za par minuta ribe su bile gotove, poslužene na 5 godina starom tanjuru koji nikad nije opran. Stol je kašeta, beštek – zaboravi, ruke si operi ak imaš s čim, a sjedni se na pod ili čuči. Sve u svemu to nam je bio daleko najbolji obrok na cijelom putovanju, a nitko od nas trojice se ne sjeća kad je jeo finiju ribu.
Jel probao još netko kakvog ciklida?
Iskustva?
buba
Tema: Etiopija-ciklid na tanjuru (Posjeta: 3562 vremena)