Ajmo dalje
Kako sam ostao opcinjen Grossglocknerom polako sam poceo razmisljati i o odlasku na Mangart koji je po mom skromnom misljenju jednostavno ljepsi - nema guzve, nije toliko iskomercijalizirano, a i sama prica tog carobnog mjesta na tromedi Austrije-Italije-Slovenije te tuzna prica o preko milijun stradalih u WWI oko te regije daje cijelom mjestu nekakvu posebnu atmosferu,
Prvi dodir s ljepotom tog kraja nekih pedesetak kilometara juznije od cilja s pogledom na nestvarnu Socu
Krecem dalje prema sjeveru, pogled na prekrasna brda kad ono gore nesto cudno isparava i na prvi pogled djeluje kao oblak, a zapravo gori i to solidno:
Pravac na zapad prema talijanskoj strani gdje je racvanje za Log pod Mangartom:
Zanimljiva cesta do Loga, simpatican gradic koji danas izgleda daleko bolje i pitomije nego 2005. (godinu prije odronilo se brdo i rasutilo grad uz zrtve), sve vrvi od cimerfraj tabli ali nekako prazno jer tesko da ce netko bas veselo odsjesti u takvom mjestu. Dolazak do racvanja za uspon i primjetim da sve vrvi od slepera koji tutnje kao sumanuti uskom i zavojitom cesticom prema Tervisiu (vjerojatno stede na cestarini) pa odustajem od posjete onom spomeniku i utvrdi nego pravac uz brdo gdje na moje iznenadenje nema naplatnog punkta za ulazak. Cudno.
Zadnji put je tu sve vrvilo od bagera i ostalih tako da sad djeluje malcice pusto. Par zavoja dalje i nakon mjesecevog eto me u prasumskom krajoliku:
A iza zavoja kucica s naplatom
Pet eura nije neka lova plus sto je vrijedilo informaciju da je gore nekih desetak automobila pa da malo pripazim. Zanimljivo da niti 200m dalje i vec sam susreo dva i to u najgorem nepreglednom zavoju tako da sam dalje nastavio znatno lakse i dobro osluskujuci:
Ne znam zasto me ovaj ulaz podjeca na one tunele iz crtica koje je kojot pofarbao na stijeni ili sam za svaki slucaj polako ulazio
Pentrajuci se uz uspon konstatiram da nekim cudom ovo uopce ne izgleda tako strasno kakvim pamtim iz nekih vremena plus sto trokolica daleko lakse sto zbog pozicije slona na sebi sto zbog niskog tezista prlazi kroz serpentine - jes da i dalje moram dobro zagrabiti u kontra smjer, ali nema onog osjecaja da samo sto nisam zalego
Ali nije tu samo stvar tehnike, definitivno je nesto drukcije...dok nisam nocas proorvario po arhivi pa vidio stare slike.
Ovako je to izgledalo nekad
a ovako jucer
Jes da ti je svejedno kad vec zalegnes u taj ponor, ali ipak malo ljepse izgleda kad nema maglustine
Cuveni zadnji tunel koji je specifican posto na njegovom drugom kraju s brda tutnji poveci potocic koji unistava cestu sto su pokusali sanirati s granitnim kockama pa dobili krasnu sklisku jametinu preko koje se doista mora proci jako sporo i biranom putanjom, a svega metar juznije je vise nego kvalitetna provalija. Ali prije izlaska iz tunela treba i proci kroz njega
Stado ovaca odlucilo predahnuti u tunelu iz kojeg na sve strane curi voda pa osim sto se ugodno hlade istovremeno i lizu zidove.
Bilo me malo panika proci kroz njih sto sto nemam pojma kako ce reagirati, sto da nema kojeg muzjaka koji se bas odlucio na meni junaciti
Ali za divno cudo ovce kao ovce, kako polako napredujem tako se one disciplinirano povlace svaka na svoju stranu i za minutu-dvije eto mene van njihova odmorista. Ali mi je bio urenebesan prizor muskarcine koji sa sigurne udaljenosti promatra svoje zenke u opasnosti:
Uz ovce je na istom mjestu vezana prica s prethodnih posjeta (ne mogu pronaci sliku) gdje sam ih svaki put susreo u pratnji cobana i svaki put sam razmisljao kako je tom covjeku - s jedne strane provodi dane na jednom od najljepsih mjesta na planeti, nitko ga ne gnjavi te je okruzen ovcama koje mu stalno zavodljivo namiguju i oblizuju se
, a s druge strane treba se svaki dan pentrati po tim brdima po svakavom vremenu te se vracati do farme u podnozju.
Ovaj put sam ponovo sreo tog nesretnog covjeka koji se tako mukotrpno bori za zivot na toj preljepoj i okrutnoj planini kako se sa svojim pajdom spusta u novom Mitsubishi terencu od odokativno 40-50k EUR i ovlas viseci s praga tu i tamo mahne stapom tjerajuci ovce
A i ja svakoga zalim
Na vrhu doista nekoliko automobila ali niti traga od zive duse, a temperatura vrlo ugodnih ali i dalje enormnih 26C na 2300m. Malo slikavao, malo se motao, nesto calabrcnou, a kako je direktno sunce u kombinaciji s vjetrom uspavljujuce-iscrpljujuca kombinacija nakon pola sata lagano vrijeme za polazak jer cim kasnije biti ce teze.
Ali da je predivno i nestvarno nema dileme:
Zanimljivo kako izgleda da se najkvalitetnija makljaza (preko milijun ljudi u WWI) gotovo u pravilu odvija na najljepsim mjestima.
Povratak prema tunelu s ovcama (ovdje je vidljiva rupetina na izlazu):
Prema GPS-u sve zajedno krug od 50km i cca. 2 sata, ako nekome zatreba za kalkulaciju vremena. Povratak do Koritnice i pravac prema sjeveru, tj. Vrsicu. Ovdje konacno ima ponesto vode u Soci pa evo i pokoje zanimljive slike:
Par zavoja dalje i table za nesto na Soci, a kako jos nije pao mrak ajde da vidim o cemu se radi:
Kamp i kupaliste na definitivno najljepsem mjestu u regiji, a i sire. Ako se ikad predomislim i pozelim kampirati ovo je mjesto broj jedan.
Na pola puta zastajem na prekrasnom vidikovcu koji pri sumraku izgleda jos nestvarnije:
Navrh brda vec pomalo tamno ali jos bolja atmosfera:
Sjevernu stranu nikad nisam pretjerano volio sto zbog lose ceste s kockama po serpentinama, sto jer obicno znaci kraj uzivancije. Ali nije da ovdje nema zanimljivih prizora:
Brzopotezni prelet preko granice prakticki bez cekanja i u konacnici sahat kaze
http://www.seronja.com/Mangart/mangart72.jpgToliko, a sljedeci na redu (ako dobijem inspiraciju) The Passo dello Stelvio