Klizanje vrha svrdla se jednostavno rjesava komadicem samoljepive trake - oprobana tehnika sa busenja keramickih plocica.
Kao alternativa busenju pada mi na pamet otapanje stakla nekakvom
kiselinom, ali bojim se da takve stvari nisu dostupne smrtnicima; mozda
da zicamo Aliena za par kapljica sline?

Kada bih se i nasao u situaciji da idem busiti staklo u kucnoj radinosti, osigurao bih barem dva uvjeta:
- vrlo dobro nastren vrh svrdla
- staklo u sendvicu od neka dva druga relativno tvrda materijala, npr
izmedju dva laminata ili cak dvije keramicke plocice; tako bi se
pritisak kada svrdlo vec bude u staklu, rasporedio na vecu povrsinu
Isplatilo bi se isprobati par rupa na identicnom komadu stakla, pa ako je uspjesnost recimo 9/10 onda se upustiti u rizik?
Pitanje je da li se staklo busi sa malim ili velikim brojem okretaja,
meni se nekako cini da bi trebao biti prilicno veliki broj okretaja,
dobro hladjenje i vrrrrlo mali pritisak - ali mozda sam i u krivu.
