Definitivna činjenica jeste, da se dobro hranjeni ciklidi neče mrestiti, sad u šali mogu reči, da jim je više do užitaka u hrani nego u "seksu".Zato se i preporučuje, da se njih hrani jednom dnevno i to u malim količinama.
Drugo je pitanje, barem kod malawi ciklida, šta bismo dostigli sa snizavanjem temperature u akvariju i barem tako stimulisati temperaturu u prirodi.U biti na to pitanje je teško odgovoriti, jer je situacija u akvariju sasvim drukčija ko u prirodi, jer u prirodi se tačno zna gdje je kome mesto i hierahija je tamo lepo uoćljiva.I naravno kad se voda u jezeru počne ugijavati onda se svi spremaju na mrest, ženke se počnu skupljati, a mužjaci šepuriti.Taj ciklus traje pola godine i kad počne se voda u jezeru hladiti, onda se život vrača u neke normalne tirove, što u biti znači, da se ženke povuče na kraj teritorije, a dominantni mužjak sve to čuva.
sad u akvariju to možda ne bi nit funkcionisalo, jer posle izmene vode u akvariju malawci prosto eksplodiraju i nakon promene vode obično slede mrestovi.Pošto imamo u akvariju manji broj ženki, neke od njih mreste se tako reči nonstop, jer u akvariju jim je mreščenje glavna preokupacija, za hranu nemaju strepnje, teritorije imaju, dakle imaju sve.
Sad snizavanje vode ne dolazi u obzir kod Tanganyika ciklida, ipak tamo je temperatura vode konstantna i samim tim mi bi nanjeli više štete nego koristi.A i odnosi medju ciklidima različitih vrsti se razlikuju i tamo je ta priča sasvim drukčija.