Osvežavam ovu temu posle dosta, dosta vremena, ali pomislih: da nastavim da pišem o jadranskim rakovima samcima, možda će nekome biti zanimljivo….
Pomenuo sam već u ovoj temi velikog Jadranskog raka samca Dardanus calidus-a. Sasvim sigurno spada među najkrupnije ovakve rakove uopšte. Viđao sam u moru baš velike primerke, ali se vrlo dobro sećam da sam svojevremeno bio zapanjen veličinom jednog koji se prepariran nalazi u prirodnjačkoj zbirci samostana na Lokrumu kod Dubrovnika. Toj životinji je taman “po meri” okruglasta ljuštura puža bačvaša Dolium galea dužine od oko 25cm! Pogledajte tu zbirku ukoliko ste u mogućnosti. Imali su tamo i kapitalan primerak jastoga (Palinurus vulgaris). Koliko je to bilo moguće proceniti od oka, mislim da je težina raka iznosila oko 5kg! Ko zna kada su ovi primerci pronađeni – sigurno baš, baš davno!
D. calidus je veoma atraktivan rak. Osim njegove boje tome mnogo doprinosi i grupa simbiotskih anemona Caliactis parasitica koje su skoro uvek pričvršćene na ljušturi koju nosi. Anemone su takodje zanimljive, uzdužno prugastog su tela u različitim nijansama smeđe boje i svetlo sivih, belih, rozikastih, a ponekad i narandžastih (!) pipaka. Rak ih, po svoj prilici, sakuplja kao kakav kolekcionar i može ih u društvu većih primeraka biti i deset, petnaest - iako uopšte nisu sitne! Najzanimljivije je to što se sa “gazdom” i “članovi kolekcije" preseljavju u novi "stan” – na čemu svi zajednički, sinhronizovano rade!! To uopšte ne treba da čudi. Anemone, kada su uznemirene, izbacuju u okolinu guste snopove lepljivih niti (acontia-e) koje solidno žare. Ove niti mogu biti različitih boja, čak i intenzivno ljubičaste! Sa druge strane, dok rak komada neki ulov, anemone itekako imaju od toga koristi....
Osim toga što vrlo dobro izgleda, D. calidus je otporan i prilično aktivan stanovnik morskog akvarija. Ponekad, kada “iz zaleta” vrhom kućice udari u staklo, može da izazove i zabrinutost: “Auh, da ne naprsne…?!” Naravno, to se može dogoditi pod uslovom da ljuštura nije čitava prekrivena anemonama – a to je čest slučaj! Anemona C.parasitica po mom iskustvu, spada u nešto osetljivije morske organizme. Međutim, bez sumnje će se vrlo dobro držati u vodi kvaliteta približnog onom u nekom “soft corals” akvariju. Sasvim sigurno je prilagodljivija na život u akvariju od tropskih klovnovskih anemona. Naravno, pri držanju ovog raka i anemona potrebno je povesti nešto više računa o temperaturi vode u akvariju. Ne spadaju u organizme tipične za zonu plime i oseke i susedni plićak!
Ishrana raka ne predstavja ni najmanji problem – za ponuđenim plodovima mora će maltene skakati! Naravno, potpuno je razumljivo da ova krupna i snažna životinja sa gomilom anemona koje se sa njom šetaju po akvariju nikako nije pogodan sustanar sesilnim beskičmenjacima. Ribe kao društvo su bolji izbor, a mislim da je ovaj rak posebno pogodan za nekakvu “horor” varijantu morskog akvarija gde će biti uz krupnije ribe - predatore. Za mnoge od takvih riba on je isuviše krupan zalogaj, a značajno će doprinositi opštem utisku – onom željenom! Druga opcija o kojoj vredi razmišljati je "solo" čuvanje u nešto manjem morskom akvariju….
Priložio sam ovde fotografije jednog lepog primerka kojeg sam nedavno - početkom jeseni pronašao u plićaku brčkajući na južnom Jadranu. To je u stvari i bio povod za pisanje priloga za Forum. Fotografije su loše (stari mobilni), ali se pak može steći opšti utisak o tome o kakvoj se “naočitoj zveri” radi! Na Net-u možete pronaći dosta odličnih fotografija… Inače, prema mom iskustvu, na ovu vrstu se može naleteti i na dubini od svega par metara - potrebno je samo pažljivo pregledati rupčage u stenama i one koje se nalaze ispod ogromnog kamenja, a čija je unutrašnjost bogato obrasla “svim i svačim”. Pozdrav svima.