Ovo je dosta interesantno i mislim da bi jednom za svagda trebali da ovu temu dovedemo do kraja pa da svako moze da izvalci zakljucke.
Ja sam u poziciji da kazem nesto kako to funkcionise kod uvoznika a isto tako sam sve to radio i u privatnoj reziji. Mrestio sam ribe na veliko, tacnije mrestio sam skalare, WCM, zebrice, guppy, ancistruse, koridoruse i jos neke juznoamericke ciklide, sve u privatnoj reziji.
Na poslu kojim se bavim mrestio sam dosta i bilo bi mi naporno da sada sve to iznosim i pitanje je da li bih se svega setio.
Da se sada osvrnem na privatnu reziju. U pitanju je bila jedna prostorija oko 60 - 70 m kvadratnik u kojoj su bili smesteni akvarijumi. Sada ni sam ne znam koliko ih je bilo. Mnogi akvarijumi su bili "upareni" sa zajednickim filterom koji je imao komoru za grejac. Na taj nacin sam smanjio troskove kupovine grejaca. U to vreme ja nisam radio ovo sto sada radim pa je nabavka svega bila kao i za svakoga drugog. Odem u radnju pa kako mi bude.
Akvarijume sam sam lepio, kupovao polovne itd. Opet to je put koji bi svako od nas sledio a sve se svodilo da se sto vise para ustedi gde je to moguce.
Mrestenje, pogotovo zebrica i angel-a je krenulo fantasticno. U vrlo kratkom roku sam imao nekoliko hiljada angel riba koji su se radosno sepurili po akvarijuma, jeli kao da su izasli iz gladi itd. Sta da kazem nego pravo uzivanje.
Prvi realni problemi su naisli kada smo stupili u kontakt sa veleprodajom. Veleprodaja je u sustini i jedina koja moze da apsorbuje sve to. Uslov za kupovinu je bio da riba mora da ima odredjenu velicinu. Eh, to znaci jos vise akvarijuma po geometrijskoj progresiji. Resenjue sam nasao u kupovini decijeg plasticnog bazena. Naravno da ga je trebalo grejati.
Sa zebricama je bilo puno lakse ali i one su zahtevale prostor i sve vise i vise moga slobodnog vremena. To isto vazi i za ancistruse, WCM-e i ostale ribice. Guppy su bila prica za sebe jer sam morao da pratim i dane mresta pa da ih stavljam u mrestiliste. Mislim da je jasno da se ovde radi o polu biznisu pa nam je svaka riba draga jer donosi dobit.
Kada su konacno ribe bile spremne za otpremu i bile otpremljene doslo je do drugog iznenadjenja. Veleprodaje vrse isplatu tek nakon sto su ribe prodate i njima je placeno. Ok, tako je to, sazvakao sam jos malo i konacno su pocele da pristizu pare od riba. Lepo je sve to bilo ali su pristizali i racuni od struje. Dosla je i zima a racuni jos veci. I racuni za hranu su se povecavali s rastom riba a i mnogo toga jos.
Sada kada sve to posmatram s neke distance deluje mi da je to sve bilo uzaludno. Pre svega, sve je pocelo kao neki hobi koji je prerastao u mali biznis po velicini ali struktura celog posla je bila bazirana kao da je u pitanju hobi. Da sam to ranije znao ja se ne bi ni upustao u sve to. Kada se sve sabere pa pokriju troskovi deluje mi da sve to i nije bilo vredno truda. Mnogo oduzetog vremena za male pare. Ok, bolje ista nego nista ali sam to vreme mogao da utrosim i na druge stvari.
Kada sada malo razmislim o svemu tome mogu da iznesem par detalja bez koji je vrlo tesko da se radi takav posao u nekoj hobi reziji.
Prvo i vrlo vazno je da mi nemamo uvid u mogucnosti lokalnog trzista. Svako trziste ima svoj limit i ako se to ne zna onda je dosta tesko da se nastupa na njemu.
Druga stvar je da jedan takav biznis nije fleksibilan da se menja u nekom kratkom roku u odnosu na zelje trzista. Ovo je usko povezano sa prvom cinjenicom i vrlo lako dolazi do zasicenja trzista, prodaja stagnira a nasi troskovi su isti ili cak veci.
Ponuda, bez obzira koliko nama izgleda da je velika u sustini je izuzetno mala i nije konkurentna. Nasi troskovi su veliki a nikoga nije briga za to. Prodavnice kupuju ono sto im odgovara.
Sve ove okolnosti koje sam naveo su bile u jednom vrlo razvijenom akvaristickom sistemu ali bez obzira na to problemi su bili prisutni.
Sa stanovista veleprodaje koja ima mogucnost da uvozi glavni faktor je profit