Evo, imala sam pozitivno iskustvo u liječenju trbušne vodenice kod moje zlatice, pa da ga podijelim s vama.
Bucka, moja zlatna kometa, iznenada je postala mirna. Za tako živahnu ribicu, kakva je moja Bucka i kakve su zlatne ribice općenito, to je izuzetno neobično ponašanje. Budući da je bila moja prva ribica i da je za dva mjeseca trebala biti godina dana kako je kod mene još sam se više zabrinula. Stala je na sredinu akvarija kod panja i gotovo se nije ni micala. Na hranjenje je došla, ali nije jela. Odmah je preseljenja u karantenu. Ostale ribice nisu pokazivale znakove bolesti. Inače, Bucka se nalazila s još četiri zlatne ribice u akvariju od 180l. Dugo prije toga u akvarij nije unošeno ništa novo, sve ribice su bile tamo već mjesecima, a i bilje. Sumnjala sam da je za Buckino stanje kriv iznenadan pad temperature.
Preventivno je dobila soli, žličicu na 10l . Još uvijek nije pokazivala druge simptome bolesti.
Idući dan, navečer, primjetila sam da joj je nateklo jedno oko i da je dobila mali bijeli prištić.
Sve je izgledalo ko da se radi o bakterijskoj infekciji. Započela sam tretman medimorom. Bucka je počela jesti.
Drugi dan od početka tretmana Bucka se neznatno napuhnula. I drugo oko je bilo nateknuto, a nakon pažljivog promatranja primjetila sam da su joj trbušne ljuskice blago uzdignute.
Dijagnoza je postajala sve jasnija i sve šokantnija. Bucka ima dropsy.
Trebao mi je još cijeli dan da se oporavim od šoka, budući da sam dobro znala da je trbušna vodenica praktički neizlječiva. Isto tako sam znala da do napuhivanja kod ribice dolazi u stadiji kad bubrezi zataje. U međuvremenu je Bucka postajala sve veća, ljuskice su stajale pod pravim kutom , ružno su stršale oko nje, a tijelo je bilo grozno napuhnuto.
Nešto me drugo utješilo, Bucka je još uvijek kakala. Po tome sam zaključila da joj organi još uvijek nisu ozbiljno oštećeni. Moralo je postojati nešto što bi joj pomoglo da izbaci tekućinu iz sebe.
Nakon detaljnog pregledavanja interneta pronašla sam dvije prihvatljive mogućnosti : ulje bakalara i gorku sol. Gorka sol je lakša za upotrebu i dostupna u svakoj ljekarni, pa sam se za nju i odlučila. Mišljenja o doziranju gorke soli se dosta razlikuju. Kreću se između jedne žličice na 10l, do jedne na 35l. Odlučila sam se za dozu jedna žličica na 20l, računajući i na Buckinu veličinu. Bucka je duga 8 cm bez repa. Prvo sam joj stavila najmanju preporučenu dozu ( žličica na 35l), ali sam ju pojačala na žličicu na 20l budući da joj nije smetala.
Iako se na medimoru navodi da pomaže i kod trbušne vodenice, Bucki očito nije pomogao.
Kod unutarnjih bakterijskih infekcija lijek u vodi ne pomaže puno, slabo ili ništa. Sve je ustvari uredu dok infekcija nije jaka.
Bucka je trebala lijek primiti izravno jer ako će gorka sol omogućiti izbacivanje tekućine još uvijek treba primiti lijek koji će popraviti štetu nastalu na organima.
U obzir su ponovo došle dvije mogućnosti: injekcija i antibiotik hrana. Kako nisam dovoljno iskusna da bi dala injekciju ribi, a da ne probodem unutarnje organe odlučila sam se za hranu s antibiotikom.
Antibiotik je trebao biti humani ( zbog jačine djelovanja) i širokog spektra djelovanja. Izbor je pao na eritromicin. Eritromicin je trebalo dozirati u Buckinu hranu osiguranog od većeg topljenja u vodi. Samo miješanje s hranom ne bi pomoglo. Dobar izbor je gel hrana.
Skuhala sam povrće koje inače jede: grašak, papriku, cvjetaču i usitnila ih. Na to sam dodala soka od češnjaka i komadiće češnjaka ( zbog ljekovitih svojstava). Sve sam dobro promiješala i na 25g hrane dodala jednu kapsulu od 250mg eritromicina ( to je neka standardni omjer kod dodavanja antibiotika u hranu). Rastopila sam želatinu i pomiješala s hranom i antibiotikom da bude kompaktno.
Sve sam stavila da se stvrdne u hladnjak. Tamo je i stajalo do kraja tretmana.
Nakon samo dva dana ovog tretmana Bucki je bilo puno bolje. Većina tekućine je izašla iz tijela i počela se ponašati potpuno normalno. Brzo je naljetala na hranu, karantena joj je postala očito premala i postala je čak i nervozna zbog tog premalog prostora. Nakon još par tretmana više nije bila ni najmanje napuhnuta.
Svejedno sam ju liječila još cijeli tjedan. Za posljedicu je izgubila nešto ljuskica od napuhnutosti, a određeni broj je bio krvav, pa je imala krastice.
Nisam ju više htjela mučiti s još kojim lijekom, pa sam ostavila da joj to prođe prirodno.
Za nekoliko dana Bucka je izgledala kao i prije bolesti.
• Kod trbušne vodenice se ne smije dozirati obična sol, ona sprječava izmjenu tvari i zadržava tekućinu u ribici i od nje se još više napuhuje
• Gorka sol će omogućiti izlazak tekućine iz tijela. Dozira se 1 žličica na 20l i nadomješta se odnosni dio u vodi kao i kod doziranja obične soli.
• Antibiotik u gel hrani će djelovati puno brže i efikasnije od antibiotika u vodi zato što izravno ulazi u ribu
• Tretman traje oko 10 dana
Tema: Liječenje trbušne vodenice (Posjeta: 5786 vremena)