Bkaradza,
Vaše pitanje se sigurno odnosi na Stenopus-a spinosus-a, bliskog rođaka poznate tropske vrste S. hispidus. Radi se o fantastičnom narandžasto-žutom stvorenju sa šest dugačkih snežno belih antena i dve jarko crvene mrlje na repu.
Moje iskustvo je da je to otporan stanovnik akvarijuma, po tome ne zaostaje mnogo za tropskim srodnikom. Do sada sam držao više primeraka ove vrste, i to kako u Jadranskoj, tako i u tropskoj varijanti akvarijuma. Pokazao se kao prilagodljiv, ali bi ipak najbolje bilo ne dozvoliti dugotrajnije prelaske temperature akvarijumske vode preko 26-27 stepeni. Rakovi iz roda Stenopus imaju jednu značajnu prednost u odnosu na druge kozice, a to je relativna dugovečnost. Potencijalni životni vek im je otprilike dvostruko duži. Što se tiče ishrane S. spinosusa u akvarijumu - problema nema, ali ova vrsta ima i određene mane. Prvo, dosta se skriva – više od hispidusa. Međutim, kada god se pojavi na čistini - to je zaista praznik za oči. Drugo, može da napravi određenu štetu u akvarijumu: npr. da klještima zaskoči malu kozicu, pa čak i sasvim sitnu ribu (gobiusa, blenniusa...), mada je ovo drugo manje verovatno.
Stenopus spinosus nije isključivo dubinska vrsta, već se njegova staništa nalaze u širokom opsegu dubina. Nastanjuje i pećine i “podkopine” koje se nalaze malo ispod površine mora. Imao sam prilike da vidim pećinsko stanište S. spinosusa na “dubini” manjoj od metra! Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da sam ovu vrstu, koja izgledom najbolje paše uz bogate Gorgonia odseke i klifove, nalazio i u “pećinama” formiranim od raznovrsnog krupnog otpada na dnu pojedinih lučica, na dubini od svega par metara!! Neretko par rakova deli stanište, pa se može pokušati njihovo skupno prebacivanje u akvarijum. Inače, kada se na njih naleti na “zgodnom” mestu – iznenađujuće lako se hvataju!
Moram ovde nešto da napomenem, da se neko ne bi eventualno previše razočarao nakon neuspešnog traganja za pojedinim organizmima u moru. U tekstovima iznosim podvodno iskustvo sticano tokom perioda od pune četiri decenije. Tokom samo malo kraćeg vremenskog perioda od tog tragao sam za organizmima za svoje akvarijume širom istočne obale Jadrana. Razumljivo je stoga da sam imao prilike da vidim baš svašta!
Tako, da ne bude nekog nesporazuma: S. spinosus nije čest i uz to se teško uočava. Obično se uporno drži najskrivenijih uglova u svojim mračnim staništima - posebno danju. Stekao sam utisak da ga počev od poteza Sv. Neđelja na Hvaru – Pakleni otoci idući ka jugoistoku primetno ima sve više. Znam da je duž obale od Prevlake do Petrovca relativno (ali baš relativno!) čest. Postoji u ovome izvesna sličnost sa prostornom promenom brojnosti murine (Muraena helena). I ona je na jugoistoku Jadrana sasvim ”obična” riba.
Pri kraju ovog priloga osećam potrebu da uputim apel kolegama koji tragaju za stanovnicima akvarijuma u Jadranu. Treba se uvek pridržavati principa: “Uzimati iz mora samo one vrste i broj primeraka odgovarajuće veličine koje je moguće uspešno održati u akvarijumima koje imate u vidu, ništa više od toga – pogotovo ako se radi o pripadnicima nešto ređih vrsta. Akvaristička priča sa ubacivanjem u akvarijum svega lepog i zanimljivog redom – skoro nikada nema srećan kraj!
Pozdrav