Evo ovako, ne bakćem se sa nijednom porodicom dnevnih leptira. Pogotovo su mi dosadni Pieridae, Lycaenidae, Nymphalidae i notorni Papilionidae. Njih više uopće ne primjećujem. Primijetim samo gusjenice koje su u biti meni i najzanimljivije.
Sparivala nisam leptire baš. U biti, jesam gubare (Lymantria dispar) jer sam imala malu milijardu gusjenica koje su se zakukuljile i vrlo brzo odlučile izaći. Nemaju neke posebne uvjete (Burt Bacharach, crveni veo na sobnoj lampi i jagode sa šampanjcem
) jer je u biti, sve na njima.
Imam i pričicu sa gubarom, naime, nađem dlakavu gusjenicu vani i odlučim ju (davno, dok sam još slušala Entomologiju) "odgojiti", bar da se zakukulji. Jedan dan, soba puna nekih noćnih leptira u pol bijela dana. Pogledam prednja krila i skužim gubara. Bacim pogled na kutijicu u kojoj je bila kukulja, nađem puknuti ovoj prazan. Taj dan se očito leptir izvukao iz nje, a koliko mužjaci imaju dobar osjet njuha pokazuje i ovaj veliki broj. U sobi je polako hodala po ormaru bijela ženka. Navečer sam na knjizi (BTW Edgar Allan Poe
) našla nakupinu jaja u tankom sloju.