Ne bas.
Ako riba ugine, nje nema fizicki u trgovini, dakle, sto se evidencije skladista tice, to mora biti "proknjizeno", da je riba uginula i to je to.
Kaliranje se bas i ne priznaje kod zive robe, jer po tome, svaki djelatnik bi mogao mjesecno prodati 10-15 riba, 5 biljaka, i to usmeno pravdati sa uginulo ili istrunilo. nadalje, ako nema tocne evidencije stanja, i dozvoljeno je odstupanje u kolicini, sto ih sprijecava da hranu, opremu i slicno ne prodaju isto tako?
Ako im netko drpi hranu, lampu ili nesto, to se utvrdi na inventuri ili vec nekom periodicnom prebrojavanju, ili gazda ili najcesce radnici podmiruju cijenu ukradenog, ali se i za tu robu izdaje racun, da se skine s skladista, drugim rijecima, prikazuje se da je to prodano. Pare su u blagajni, racun je izdan, a nikoga ustvari ne zanima dali je to stvarno prodano, ukradeno pa naplaceno od nekoga, ili nesto trece.
I to je ono sto zakon najvise i zanima - evidencija ulaza i izlaza robe, jer tu su malverzacije. A to zna svako tko je radio u nekakvoj trgovini.
Jasno, ovo mozda i ne vrijedi za neke manje trgovine gdje je vlasnik, direktor, knjigovodja, prodavac i cistacica jedna osoba, medjutim u velikim trgovinama se itekako vodi racuna, i svako krepavanje ribe se evidentira, jer je prioritet da broj bilo cega sto je fizicki u trgovini odgovara broju koji je naveden u papirima.