Mi smo obilazili i meni nepoznate ljude po selima jer sam izrazio želju da vidim kako ljudi tamo žive.
Baš svatko i nama nepoznat čovjek pozvao nas je sebi doma i ponudio rakiju i slatko a kod svih su žene samo zujale oko nas i donosile kajmak, sir, kobasice, kavu...
Nešto nevjerojatno, vjerojatno kada su čuli da dolazim iz Zagreba htje li su se ljudi pokazati kao pravi domačini a moram priznati da im je svima to i uspjelo.
Čak nas je i policija zaustavila u gluho doba noći u Valjevu a mi dobrano popili rakije... Kada su uzeli moje dokumente (a iz auta bazdi li bazdi rakija), pročitali su podatke obišli oko auta, vratili dokumente i poželjeli nam sretan put.
Dvojica koji su bili samnom stisli se (usrali se od straha)... em vozi Hrvat, em auto ZG oznaka em bazdi rakija, mislili su da će me policija maltretirati ali eto i policajci su valjda htjeli ostaviti dobar dojam i sve je prošlo odlično...
Jedina zamjerka koju imam sa putovanja iz Srbije su katastrofalno loše ceste, pune rupa (izgubio sam na putu 3 ratkape) i bez prometnih oznaka. Putujemo cestom prema Valjevu i dolazimo na križanje koje se širi u 3 ceste, nigdje nikoga ali nema niti prometne oznake za Valjevo... tako da smo se dosta navozali do prve kuće da pitamo kojim putem treba iči a to smo doživjeli više puta.