Evo i novog ulaza u rupu i mantija u njegovoj najdarazoj pozi.
Obicno je sparkiran na ulazu, oci i antene su jedino sto ga otkriva.
Pri trazenju hrane, toliko se oslanja na te antene da se prakticki desi da nagazi na hranu a ne kuzi je, jer vodena struja se odbija od stakla, tak da ga zna skroz smesti.
Oci dolaze do izrazaja prilikom lova, znaci riba, kozica i sl.
Evo fotka strazara!
Vidi se unutrasnje ojacanje tj. plexi ploca na staklu, imam srece da sam pretpostavio da ce genijalac kopati s te strane gdje sam predvidio i stavio cijev, pa sam ubacio na te dvije bocne i donju stranu jos plexiglas ploce u visini pijeska, kao neke mjere zastite od nezeljenog razbijanja stakla.
Bas bi mi trebalo da zaspe na strazi, nekaj se prene i kresne po staklu. Vjerojatno ne moze razbiti 12 mm staklo, ali nikad se ne zna.
Mene osobno fascinira ta urednost prilikom uredjivanja ulaza, predvecer si priredi kamencice na ulazm, koje ovisno o stanju u zelucu navuce na ulaz i skroz se zablindira. Ak je sit, vec oko 19,20 h je sve zabunkirano, ako su to dani kad ne jede, a takvih je 5 dana u tjednu, onda butiga radi do iza 22 h. Sta ce jadan, ceka musterije.
Neke stare ulaze je recimo skroz izbacio iz upotrebe, skroz i zatrpajuci sa kamencicima.
Dosta mu dobro radi bioloski sat, zna kad je vecer i zavuce se unaprijed u rupu i sve priredi za zatvaranje ulaza. Jednom sam nekaj kopao i na timeru ukljucio rasvjetu i zaboravio ju odblokirati, tak da je sjetlo radilo cijelu noc. Oko 4 ujutro sam isao na WC i vidio da mu je upaljeno svjetlo, ja tamo, kad ono on zablindiranih ulaza, spava, ne dira ga sto svjetlo svijetli, zna covjek koje doba noci i ne izlazi van bez obzira na svjetlo.
Eto!