vrtić je predivan a kako vidim i prvi dan bezbrižno prolazi. moj frajer se ove godine oprostio od vrtića i slijedeći tjedan postaje đak prvak.kada vratim film unatrag i sjetim se prvih dana vrtića(jaslica) sjećam se da nije bilo previše trauma.kako je dosta društven i volio je ići i u igraonice u sklopu shoping centara tako je olako prihvatio i djecu i tete.imao je kriza možda dvije tri prvih mjesec dana kao mama ja bi ostao doma,ili ostani i ti samnom.dosta smo pričali o tome kako će imati puuuno novih prijatelja,kako će učiti pjesmice,kako će crtati i igrati se i to je glatko prošlo.najgore je bilo tetama i roditeljima kod djece koja bi plakala i nisu se htjela odvojiti od roditelja i takva scena bi trajala danima. isto tako ista ta djeca koja se rasplaču i mi skupa s njima kada ih ostavljaš se isti tren smire jer ih tete zaigraju i oni prestanu plakati.u biti takvoj djeci je najgore kada ih ostavljaš i kada te vide da si došao po njih a do tada bi bilo sve ok. a to šta djeca imaju viroze i ostalo je normalno za prvu godinu.moj sin je prvu godinu bio na tjedne.dva ide pa dva,tri ne ide..moji su čak vrištali da ga ispišem ali jedan stari pedijatar je rekao ne.ne dolazi u obzir.svako dijete kada dođe u novu sredinu a da nije vlastiti dom prvu godinu dana mora biti dva do tri mjeseca bolestan dok ne stekne imunitet na raznorazne sredine.ako to ne prođe kroz vrtić,čekat će ga u školi jer se djeca odrastanjem imunološki naviknu na naše bakterije i ostale bakcile.zadnje dvije godine vrtića se ne sjećam da je ikada zašmrcao a kamoli da ga je zabolilo.čak nije niti pokupio niti klasične gripe. dakle,strpljenja malo, pregrmiti u sebi ako je dijete malo povučenije pa plače i sve će biti ok...sve su to naše male mudrice koje onako mali znaju gdje nas najviše boli...