Da ne ulazim duboko u teoriju termodinamike, situacija je slijedeća:
1. Vlagu u zraku čini vodena para koja se, uz ostale plinove, nalazi u zraku.
2. Apsolutna vlažnost je maksimalna količina vodene pare koju može primiti 1m3 zraka (izraženo u gramima) pri određenoj temperaturi i tlaku.
3. S porastom temperature (i tlaka, ali to ovdje nije važno jer su tlakovi u terariju i izvan njega praktički jednaki) raste kapacitet zraka da primi vodenu paru, tj. raste apsolutna vlažnost.
4. Relativna vlažnost zraka je odnos količine vodene pare koja stvarno postoji u zraku u nekom trenutku i maksimalne količine vodene pare koju bi taj zrak na istoj temperaturi mogao primiti da bi bio zasićen (apsolutna vlažnost)
5. Kada stvarna količina vodene pare premaši mogući maksimum pri određenoj temperaturi, dolazi do pojave kondenzacije, odnosno rošenja (dosegnuta je točka rosišta).
Dakle, slijedom gore navedenog, što je zrak topliji, to može primiti više vodene pare. Ukoliko relativna vlažnost u terariju u kojem je zrak zagrijan na, npr. 35C iznosi 70% to znači da je stvarna količina vodene pare u zraku iznosi sedam desetina ukupne maksimalne količine koju zrak pri toj temp. može primiti. Ukoliko je temperatura zraka izvan terarija toliko niža da se staklo (koje je slab termoizolator) ohladi ispod točke rosišta, tj. temperatura se snizi dovoljno da je stvarna količina vlage veća od maksimalno moguće (više od 100%) višak vlage će se kondenzirati na staklu što onda vidimo kao "zamagljena stakla".