Važnost zaštite jadranskog crvenog koralja

• Ispis

Detalji

Hitova: 39750

Mineral po skeletu, biljka po svom izgledu i životinja u stvarnosti, crveni koralj (Corallium rubrum) opčinjavao je ljude još od davnina. Egipćani, Grci i Rimljani crtali su njegov oblik na zidovima svojih palača ili vaza, te ga koristili u izradi nakita. Za Kršćansku religiju, crvena boja koralja bila je simbol Kristove krvi i njegove žrtve. Za crveni koralj potrebno je reći i to kako on nije obična životinja, već proizvod bogova. Po grčkoj legendi, crveni koralj je nastao kada je Perzej odsjekao Meduzinu glavu i bacio je u more. Morske alge prekrivene krvlju iz Meduzine glave, okamenile su se i postale koralj.

Koraljevo božansko porijeklo prenjelo se na njegovu čarobnu snagu, istaknutu s time što je ograničen samo na morske dubine. On brani od zla, štiti usjeve, daje zemlji plodnost, brani brodove od munja, tjera mržnju iz domova. Antička trgovina mijenjala je koralj Sredozemnog mora za jantar sa Sjevernog mora. U srednjem vijeku je bio običaj nositi komadiće koralja u novčaniku kao amajlija protiv uroka. Također se koristio u medicinske svrhe, gdje se njegova vrijednost smatrala višestrukom. Prah crvenog koralja stavljao se djeci u hranu, kako bi ih zaštitio od epidemija.

Anatomija crvenog koralja je vrlo jednostavna. Tkivo pokriva centralni (osni) skelet poput rukavice na ruci. Stoga, skelet koralja nastaje vanjskom sekrecijom. Općenito, skelet kod koralja je izgrađen od kalcij-karbonata (CaCO3) u obliku kalcita ili aragonita. Kod reda Gorgonaceae ili gorgonije osni skelet je u potpunosti organskog porijekla, izgrađen od proteina (strukture poput ljudskog nokta) ili se uz organsku tvar nalazi i kalcit (primjer je crveni koralj). Crvena boja, koja koralju daje toliku vrijednost, potječe od karotenoidnog pigmenta u spikulama i osnom skeletu, a ne od željeza kako se ranije mislilo.

Crveni koralj, poput mnogih svojih rođaka, hrani se na dva načina; hvata sitni plankton zahvaljujući svojim lovkama i knidoblastima ili apsorbira hranjive tvari otopljene u morskoj vodi.

U novije vrijeme, godišnje se izvadi iz Sredozemnog mora do 20 tona crvenog koralja. Iako mnogi znanstvenici i dalje tvrde kako crveni koralj nije ugrožen, stvarnost je bitno drugačija. Njegova visoka ekonomska vrijednost potakla je mnoge profesionalce i amatere da doslovce istrijebe crveni koralj iz plićeg područja, ostavljajući ga samo na većim dubinama u Sredozemlju. Međutim, kako tehnike ronjenja svakodnevno napreduju i ta dublja područja više nisu nedostupna. Do nedavno crveni koralj tradicionalno se sakupljao pomoću sprave nazvane “inženj”. Ta naprava nije ništa drugo nego križ Sv. Andrije, napravljen od drva ili u novije vrijeme od metala, na kojeg je pričvršćena mreža. Vučen brodom po dnu ili okomoto uz stijeni na oko 50 metara dubine, križ je lomio crvene koralje, čiji su dijelovi padali u mrežu. Godišnje je posada jednog broda sakupila 1-2 tone crvenog koralja. Na ovakav način uništavale su se i mnoge druge vrste životinja na morskom dnu. Isto tako, mnogi sitni dijelovi koralja koji su ostali na morskom dnu, većinom se nisu oporavili. Danas se crveni koralj vadi uglavnom pomoću opreme za autonomno ronjenje. Ronilac može godišnje izvaditi do 3 tone u 200 zarona. Ova metoda vađenja crvenog koralja mnogo je selektivnija, jer koraljar-ronilac najčešće neće uništiti cijelo nalazište, već samo veće jedinke (u prosjeku se iskorištavaju koralji čiji je promjer baze veći od 7 mm, jer su ekonomski isplativiji).  

Crveni koralj je vrsta tipična za Sredozemno more, uglavnom ograničen na njegov zapadni dio. U istočnom dijelu Sredozemnog mora nalazimo ga uz istočnu obali Jadranskog mora i u Egejskom moru. Rasprostranjenost crvenog koralja prelazi i u zapadni dio Atlantskog oceana. Tako ga možemo naći uz obale Portugala, Afrike (Senegal), Kanarskih otoka. Druge vrste roda Corallium nalazimo u Japanskom moru (ružićasti ili crveni koralj C. japonicum) i Atlantiku (bijeli koralj C. johnsoni). U Jadranskom moru crveni koralj nalazimo duž istočne obale od Kvarnera do Albanije, većinom na vanjskoj strani Jadranskih otoka.

Crveni koralj naraste do 40 cm u promjeru, ali u prosjeku su kolonije velike oko 15 cm u promjeru. Može se pronaći već od 5 metara, pa do otprilike 200 metara dubine. On je značajan predstavnik koraligenske biocenoze i  zahtijeva čisto more s malo sedimentacije. Istočna je obala Jadranskog mora hridinasta uz mnogo litica, prevjesa i podmorskih spilja, pa su ovakva staništa idealna za crveni koralj. Na plićim dijelovima ovakvih staništa crvenog koralja još možemo pronaći samo slučajno, s obzirom da je na tim dubinama koralj, na žalost, izvađen. Najveće kolonije nalazimo dublje, od 80 pa sve do 600 metara dubine. Na našoj obali Jadranskog mora crveni koralj ronioci mogu vidjeti slučajno u još neotkrivenoj špilji ili litici uz vanjske strane Jadranskih otoka, te na liticama i unutar špilja u nacionalnim parkovima i parkovima prirode (Telašćica, Kornati i Mljet) gdje se može roniti samo uz posebne dozvole, te uz pratnju. Crveni koralj još nije zaštićen zakonom (to bi trebao uskoro postati), već se smatra samo ugroženom vrstom. Za vađenje crvenog koralja potrebna je dozvola, to jest koncesija koju Ministarstvo zaštite okoliša više ne izdaje. Prema tome vađenje crvenog koralja bez dozvole kažnjivo je zakonom.

fotografija Marino Kvarantan