Ljudi su pružili prilično točno točno viđenje problema.
Ruki, sorry ako nisam bio dovoljno jasan - moj šugavi igrokaz se odnosio na kućne štetočine tipa žohara. O njima je smo i razgovarali, zar ne?
Dakle, smatram da je hranjenje naših ljubimaca kukcima (zapravo, člankonošcima općenito), koje možemo naći u sredinama u kojimasu vjerojatno došli u dodir s nekim od insekticida ili drugihtoksičnih supstanci,krajnje riskantno. Svakako da su divlji kukci izvanredna (vjerojatno najbolja) hrana s najvećom nutritivnom vrijednošću. Stvar je u tome da ih treba loviti u habitatu u kojem nije bilo mnogo ljudskog uplitanja, kao što je to npr. slučaj s urbanim sredinamai s poljoprivrednim površinama gdje se nekoliko puta godišnje apliciraju razni insekticidi, kao i s područjima u blizini frekventnih cesta (pogotovo autocesta) gdje je okolno rastlinje zagađeno velikom količinom teških metala iz ispušnih plinova.
Obzirom da velika većina nas živi upravo u takvom okolišu, a malo nas je spremno putovati više (desetaka) kilometara u potrazi za čistim okolišom u kojem bezbrižno možemo hvatati hranu, uzgojena hrana (bili to cvrčci, skakavci, žohari ili ličinke raznih kornjaša) predstavlja mnogo sigurniju i realniju alternativu.
Edited by: Nino G