Jasno je meni da su lovišta u zakupu, ali mi nije jasno da može grad, općina ili što već dati baš svako zemljište u zakup, konkretno cijelo naše obiteljko imanje smješteno u zadarskoj županiji, odnosno cijelo to područje, na kojem je preko 20 tak imanja je rentano talijanskom lovačkom društvu, s tim da su u tom lovištu uglavnom privatne šume, sjenokoše i pašnjaci , a vlasnike nikad nitko ništa nije pitao , niti im je tko platio išta, šumu i proplanke ne smiješ ograditi , a s druge strane po svojoj imovini sa svojim psima ne možeš slobodno kretati se bez straha da ti netko ne ubije pse.
Mene kao vlasnika psa, građana ove države smeta da se svaka zelena površina na kojoj bi se vikendima obitelj mogla malo skupiti i povesti ljubimce , iznajmljena kao lovište, jasno da vi plaćate lovište, ali lovištem i upravljate, a nitko ne bi plaćao toliki najam da mu se to ne isplati, odnosno da ne zaradi barem duplo više, dakle, nije li to nešto u čemu bi svi imali pravo uživati a ne samo neki kojima se to isplati , a osim toga da se raznorazne službenike i vjećnike ne podmazuje raznim mitologijama i i delicijama od divljači za cijelu obitelj , susjede i prijatelje, taj bi najam onda bio barem duplo toliko odnosno onoliko koliko bi trebao biti i ne bi svaki jazavac mogao dobiti dozvolu za nošenje i uporabu lovačkog oružja, jer zna se kako to izgleda u manjim mjestima, lovci su lokalni šerifi i daju si za pravo upucati psa pred vlasnikom a ne samo 300 m od njega, ja ne napadam sad sve lovce, ja govorim o onima o kojima znam da su takvi , a da ne kažem da je jedan moj pacijent, dugogodišnja psihoza, koja se liječi 15 godina uspio položiti sve što treba i dobiti i dozvolu i sve, pa se ja pitam , da li je zaista sigurno živjeti uz lovišta ili se povoditi kakvim zakonima kad krećemo sa psima u prirodu, jer naletiti na budalu nije problem