oporavlja se, barem psihički jer već je cijla soba njegova, svud se penje, aktivan je,.. ali i divlji, kad god ga hoču pomazit želi ugrist, kad ga ne diram ne dira ni on mene.
Nekad se pitam; kakav je to ljubimac kojemu ne smiješ ni prići
Presvlači se na nekim dijlelovima je li zato takav ?
No, kad ga nekako uhvatim i stabim na prsa, držeči ga za glavu straga jer zijeva i sikče. Malo ga mazim iznad očiju, zažmiri i zaspi. Tad postaje pitom i kad ustanem penje se po meni pa niti ne želi siči kad ga spuštam, niti ne brinem šta mi radi na leđima i hoče li ugristi za uho, Jednu večer nije htio siči pa je noč prespavao mi na trbuhu.
Kad bi takav bio stalno....ali nikad još nije bez lovljenja u strahu da će me ugristi.
Mislio sam svašta o gmazovima, no interesantan je karakter i ljubimac kojeg ne bi dao za ništa mada ga imam tek koji tjedan.
Ali ljubimac koji izrazito pati za svojim prirodnim teritorijem i u kakvom dobrom zatočeništvu mu neće biti dobro, a čovjek je smrad koji ga krijumčari i osuđuje mu svako buduče koljeno na patnju za prirodom, krošnjama mexika.
Jadni gmazovi, kolekcioniramo njima, natječemo se, a oni u svemu tome pate kolko god bili ljubimci
Da imam para, odveo bi ovu jadnu iguanu gdje pripada.
Treba zabraniti egzote kao kučne ljubimce