Burmanski pitoni su prekrasne, impozantne životinje koje imaju relativno blag temperament i definitivno nisu sklone (u većini slučajeva) agresivnom ponašanju. Ono što, međutim, treba naglasiti jest da svaki udav preko 2,5m može s lakoćom ubiti čovjeka - dovoljno je da, dok ga netko nosi oko vrata (što je uobičajen način rukovanja većih i težih zmija), piton izgubi ravnotežu, tj. osjeti da bi mogao pasti, pa da se omota kako bi se "čvršće prihvatio". Kod rukovatelja u tom slučaju redovito nastupi panična reakcija da zmiju skine s vrata, na što zmija instinktivno reagira još jačim stezanjem. Svatko tko kod kuće ima običnog kraljevskog pitona duljine metar-metar i po' zna koliko su te životinje nesrazmjerno i zastrašujuće snažne - o burmancima da i ne pričamo.
Ovo je najcrnji i najekstremniji scenarij koji se može dogoditi, što znači da se u većini slučajeva neće obistiniti, no da li je ovo zmija koju bilo tko može čiste savjesti preporučiti početniku? Mislim da ne.
Čak i ukoliko nikada ne dođe do direktnog kontakta vlasnika i zmije (što je malo vjerovatno), opet je pošteno reći koliko te životinje, jednom kada dosegnu 2-3m, jedu i koliku količinu izmeta proizvode. To definitivno nije nešto s čime se prosječan terarist voljan nositi.
Burmanski piton je, na žalost, zmijski ekvivalent zelenoj iguani koju mnogi početnici kupuju za male (premale) novce, samo da bi za godinu-dvije otkrili kako se "prekrasni mali zeleni gušterčić" pretvorio u opasnu neman preko 1,5m dugačku oboružanu snažnim čeljustima punih šiljastih zuba, superoštrim kanđama koje mogu rasjeći kožu poput žileta i repom kojim vitla poput biča ciljajuči u vaše oči. Tu nastupa veliki problem koji se najčešće, nažalost, završi katastrofalno po nedužnu životinju.
@ Buby: poslušaj Matijin savjet i kupi neku od prihvatljivijih zmija (tzv. početničkih) u kojima ćeš moći podjednako uživati bez potencijalnih opasnosti i neugodnosti koje donosi ovakva divovska životinja.