Naravno,dobar dio uginuaa možemo pripisati neadekvatnim uvjetima držanja,jer,ma kao velik naš akvarij bio,uvijek je mali u usporedbi sa prirodnim ambijentom.Ali,jedan od bitnih razloga ugibanja riba je stres uzrokovan dugotrajnim transportom i eestim prebacivanjem riba iz akvarija u akvarij dok ne stignu do krajnjih korisnika,akvarista.Neke vrste to ispoljavaju odmah,oslabi im imunitet,razboljevaju se i ugibaju,dok kod nekih,ugibanje se dešava nešto kasnije,bez odre?enih razloga.Ovo nije slueaj samo u Hrvatskoj,vea svuda u svijetu,pogotovo kod vrsta uzgajanih u masovnoj produkciji u ribnjacima u Singapuru,Tajlandu i drugim istoenim zemljama.Kod razvijenijih zemalja,karantena se strogo provodi,tako da veaina riba ugine kod samog uvoznika,dakle odvija se prirodna selekcija,pa ostaju otporne i imune ribe.Kod nas pojam karantene je sasvim nešto drugo,svodi se samo na jedan veterinarski pregled i riba odmah ide u prodaju,bez prilago?avanja na nove uvjete,brzo se distribuira uhodanim putevima kako bi se što manje uginuaa dogodilo trgovcima(poznat mi je jedan takav slueaj distribucije kroz auto-garažu).Postoje nekakve naznake koje su potencirane od Veterinarskog fakulteta u Zagrebu da bi se trebalo uvesti reda kod uvoza tropskih riba i poštovala pravila karantene,ali za sada još nema pravog odaziva nadležnih vlasti te nam ne preostaje ništa drugo nego da se strpimo i da svoje uginule ribe vadimo iz akvarija,jer,sa vremenom,nešto ae se sigurno pozitivno riješiti na radost starih i buduaih akvarista.