I, jel se može kako eliminirati ove invazivne vrste, recimo kornjača (ima li planova uopće za to) ili je to svršena priča?
Naplatom 15 000 kn kazne za napuštanje životinje i s prikupljenim novcem otvoriti azil samo za njih. Ubijanje životinje samo zato što ju je prijašnji vlasnik napustio nije rješenje. Vani zoološki vrtovi imaju praksu ne prihvaćati udomljenje egzotičnih životinja jer su shvatili da ljudi namjerno kupuju životinje s planom da ih udome u zoo kad postanu prevelike ili preveliki trošak, a ove kornjače mogu doživjeti i 80 g.
Odrasle crvenouhe kornjače, ovako podivljale i vjerojatno pune bolesti nitko ne želi udomiti jer to automatski znači trošak liječenja (mali broj veterinara je uopće i zainteresirano da liječenje gmazova), smještaj u pravilnim uvjetima (varijanta gdje je sve rabljeno je u rasponu 3000 kn na više osim ako već netko nema vrtno jezerce da ih udomi više), a još ako tko planira udomiti ženku mora planirati i veliko vanjsko kopno gdje ona može polagati jaja.
A da ne spomenem da su te sirote životinje uglavnom podivljale i boje se ljudi- s razlogom.
Dakle ako se netko i isprsi za udomljenje treba mu puno živaca, strpljenja i blagosti s takvom životinjom. Govorim iz vlastitog iskustva. Mojoj ženki je trebalo 6 mj. da prestane umirati od straha čim vidi vrata (bili su i mužjak i ženka puštani slobodni po stanu kod prijašnje udomiteljice) jer očito ju je netko jednom slučajno pričepio: otvaraju se vrata i niskoprofilni sportski tenkić se zaleti brzinom munje u staklo, s poštenim zaletom s kopna i rampe. KAd su vrata bila stalno otvorena nije ni trepnula je li netko ušao u sobu ili ne.
Da ne spominjem da ih je oboje trebalo naviknuti na to da ne mogu šetati po stanu svaki put kad to oni hoće. Srećom nisu imali nikakvih bolesti jer su uvijek bili kućne životinje (testirana sam u više navrata na salmonellu i ine gadosti- ako ja nemam ništa nemaju ni oni).
Udomljena kornjača nije životinja koju se može samo staviti u akvaterarij i da ostane tamo... Evo prije 2 tjedna mi se muž probudio s Mikicom na glavi.
Kidnula je iz akvarija po koferu za gitaru koji je bio pored (šoraju ju hormoni kad treba polagati jaja), uvukla nam se u krevet, popela nam se doslovce na glavu.. Probudilo ga je to kaj ga je "češkala". Jučer je divljala po kopnu cijelu večer (i sunčala se i spavala na kopnu cijeli dan) jer se presvlači pa ju svrbi oklop. Kad se kornjača češe na drvenom kopnu to zvuči kao da netko pili drvo.
To što se ne glasaju ih uopće ne čini tihim i mirnim životinjama. Kornjače su robovi vlastitih navika i naravno da je puno je lakše s onima udomljenima veličine kovanice.