Živi na zapadnom dijelu jezera (Kongo), od područja Kalemie pa do otoka Kavala. Još nije znanstveno opisan. Mnogi ga vode pod rodom Enantiopus, a moguće je da je i geografska varijanta Xenotilapia melanogenysa. Dane provode na pijesku ili odmah iznad njega. Hrane se tako da uvlače pijesak u usta, iz njega izvlače sve hranjivo, te izbacuju pijesak kroz usta i škrge. Xenotilapia sp. "kilesa" i Xenotilapia melanogenys su vrlo slični. Xenotilapia sp. "kilesa" naraste veći, ima kraću čeljust i njušku, te mužjak posjeduje žarku žutu bradu i usnice. Mužjaci narastu do 16 cm, dok su ženke manje i dosežu do 12 cm te ne posjeduju žutu obojanost, sivkasta je i lako se stapa sa okolinom. Mužjaku se boja intenzivira u vrijeme parenja.
Prakticiraju materinsko usno leglo. Način razmnožavanja im je vrlo zanimljiv. Mužjaci iskopaju udubljenje koje će kasnije služiti kao gnijezdo dijametra oko 15 cm. Oko ruba gnijezda poslaže više hrpica pijeska. Takva gnijezda jedno do drugoga rade i ostali mužjaci. Na scenu stupaju ženke koje mužjaci pokušavaju namamiti nakostriješenim perajama i škržnim poklopcima. Kada se ženka odluči za svog partnera ulazi u njegovo gnijezdo i parenje može početi. Ženka polaže nekoliko jajašca koja zatim mužjak oplodi. Ženka ih sakuplja u svoja usta, a postupak se ponavlja nekoliko puta. Leglo obično broji oko 30 jajašca. Ženke čuvaju jajašca oko tri tjedna, nakon čega ispuštaju ribice iz svojih usta. Do ispuštanja mladih potomaka dolazi istovremeno, tako da mlađ formira veliko jato i u njemu ostaje do spolnog sazrijevanja. Vijek razmnožavanja im je prilično kratak, oko 3 godine.
Ako neko primijeti sličan ili isti tekst to je radi toga što je već napisan.
Moje osobno iskustvo s ovom ribom je mukotrpna nabavka i sadašnje uživanje u njihovom izgledu, pa želim nekoliko slika podijelit i s Vama,
UŽIVAJTE