Bjelica ili Eskulapova zmija (E. longissima) naseljava srednju i južnu europu. U Hrvatskoj je možemo naći u većini krajeva u prikladnim staništima (svjetle bjelogorične šume ili rubovi bjelogoričnih šuma u unutrašnjosti, kamenjar i makija u primorju). Prema literaturi naraste 180-200cm, ali ja nikad nisam vidio primjerak dulji od 150 cm. Hrani se uglavnom glodavcima. U zarobljeništvu zahtijeva uvjete držanja slične kukuruznoj zmiji (Pantherophis (Elaphe) guttatus). Na žalost, i ova je vrsta zaštićena je prilično nerazumnim Hrvatskim Zakonom o zaštiti prirode kojim se isključuje svaka mogućnost držanja ove prekrasne zmije kao kućnog ljubimca. Kad znamo da ovu zmiju možemo kupiti legalno u susjednoj Austriji, iz uzgoja i uz svu potrebnu dokumentaciju, postavlja se pitanje opravdanosti ovog zakona (pogotovo u svjetlu skorog priključenja Europskoj uniji i potrebe usklađivanja zakonska regulative). Sličan problem postoji i kod svih drugih životinjskih vrsta koje nalazimo na teritoriju Republike Hrvatske (no, koncentrirajmo se na gmazove i vodozemce)-klasičan primjer ja problem obične čančare (Testudo hermanni): U Hrvatskoj za fizičku osobu ne postoji legalan način držanja čančare u zarobljeništvu, iako ih mnoga domačinstva imaju kao kućne ljubice već godinama ili decenijama. To me osobito srdi kadu susjednim zemljama (Slovenija, Austrija, Mađarska) uredno na price- listama vidim čančare - što legalno uzgojene, što prošvercane iz lijepe nam naše, uz svu potrebnu dokumentaciju sukladnu Europskoj regulativi!
Nešto se na tom planu mora promijeniti - i to brzo.