Dakle, pohnulo Profi da ide mrijestit corije. I tako nakupovao ja par vrsta corija u Austriji, stavio ih u jedan poveći tank i počeo ih toviti. Gledam ja njih, gledaju oni mene, a vrijeme prolazi.....I dok smo se mi tako gledali, u glavnom tanku (koji je u tom periodu još uvijek bio u ''biljnoj'' varijanti) male sterbe se praše ko blesave. No međutim pohvatati ih u tom i takvom akvariju je bilo nemoguće, pa sam se zato morao strpiti do rasformiravanja istog. Kada sam to konačno napravio, pohvatao sam ih i prebacio u treći akvarij od 50 L. I da bi ih to omelo? Ma kakvi, mrijeste se malci i dalje punom parom. Jato je brojalo 7 riba, tri ženke i četiri mužjaka, tako da sam mrijest imao svaka dva-tri dana. U akvariju nije bilo ničega osim sitnog pijeska i filtera (fluval 2), čak ni grijač (vrijeme radnje 7.-8. mj). Nakon mrijesta ikru (cca 20 kom po mrijestu) sam prebacivao u četvrti akvarij volumena 10 L. Ako se ikra uzme neposredno nakon mrijesta, lako se može zalijepiti na staklo u drugom akvariju. I to je to, aeracija pojačana, par kapi mycopura i čekanje. Temperatura oko 26, GH oko 10, pH oko 7.5-8. Nakon otrilike 5 dana malci su počeli izlaziti. Nakon 1-2 dana počeo sam ih hraniti mikrocrvima. Nakon dodatnih 10-ak dana počeo sam ih hraniti Tetrinom hranom za mlađ (bačen novac, pametnije je usitniti listiće). E da, u međuvremenu sam malce prebacio u 5 akvarij. I tako vrijeme prolazi, a malci pomalo rastu. Skoro sam zaboravio na korije s početka priče.....još uvijek se samo gledamo. I tu se pomalo počinju javljati problemi; dolaze neke privatne obaveze, vremena imam sve manje i manje, akvariji koji su se namnožili(ukupno 7) traže sve više i sve to skupa rezultira mojim postupnim zapuštanjem malaca. Rezultat; malo po malo broj im se smanjuje....Na kraju Profi puca film, gasi 5 akvarija, sve malce prebacuje u glavni tank (pa kako im Bog da), večinu corija izAustrije rasprodaje, nezaustavljivo jato matičnjaka vraćam u akvarij iz kojeg su i došli i to je to. Teško je reći koliko ja malaca preživjelo, tu i tamo prozuji pokoji, evo i slike jednog.
Rezime: za takvu igrariju treba jako puno vremena, volje, energije i prostora. Nažalost, meni jepostupno ponestalo svega toga......i dok tako pišem ovaj tekst razuzdano jato se u 330 litara ''druži'' kao da im je zadnji put. Znam samo da u tim corijima ima ono nešto neodoljivo zbog čega planiram to jato još dobrano podebljati, kao i jato arcuatusa.....pa nek se druže do mile volje.
Pozdrav