Znam, zvuči apstraktno, ali ne i nemoguće. U jednom akvariju u kojem je u gustišu biljaka živjeloi jati nogrića došlo je do spontanog mrijaesta, a tu su i nastali problemi. Počele su svađe i tuče, kako to kod njih i inače biva i jednostavno sam morao ih sve pohvatati i razmjestiti kud koje. Akvarij je ostao prazan (tako sam bar mislio) i u njega sam naselio jato mladih severuma. Nakon nekoliko dana sam primjetio da mi je zaostalo i par nigrića koji su se skrivali po korijenju. No, bili su mali, nisu radili problema i tako sam ih i ostavio. Skompali suse sa ostalom ekipom i naravno vodili glavnu riječ. Dobra hrana (teleće srce, junetina, piletina, lignje, oslić, ikra od škampa.....) i sve su ribice dobro napredovale. pratio sam ih budno i čekao kad će se severumi početi izdvajati u parove da ih dalje razmjestim. Uz ostale, primjetio sam jedan neobičan par koji se nije odvajao jedan od drugoga: mužjak nigrić i ženka severum. Mislio sam "mladenačka ludost" ali oni su iz dana u dan bili sve povetaniji i tako su jednog dana počeli zajedno čistiti i stijenku od filtera.
Pošto je nastala tarapana, izdvojimo sam ih posebno, malo su se privikavali, i kroz tjedan dana počeli čistiti datu im glinenu teglu. Ne moram niti pisati da su privukli svu moju pažnju, a zahvaljujući poslu koji radim, mogao sam ih više pratiti. Položena je ikra, dodao sam lijek protiv plijesni, podigao temperaturu i čekao. Nakon 48 sati sam se prvo skoro šokirao jer ikru nisam vidio, a roditelji su čekali u čošku da ih nahranim. Mislio sam: ništaod svega, a onda, u jednoj rupi na dnu primjetih hrpu malih migavaca kako trepere. Roditelji dolaze do njih, ženka im ubacuje smrvljenu hranu (to mi se često dešavalo kod severum ženki). Sreći nikad kraja. Odmah sam pozvao sve svoje prijatelje akvariste te Dr Shimera sa biloškog fakulteta u Berlinu, velikog zaljubljenika u akvaristiku. Slavili smo uz hrvatsko vino cijelu noć. Meni je slijedilo da dalje pratim razvoj događaja. Jato je lijepo napredovalo, brojilo je na početku kojih 150-200 malih, od kojih je preživjelo njih 80 tak. Najvjerojatnije, po doktorovom tumačenju, došlo je do pojave letalnog faktora koji nastaje križenjam dviju vrsta. mali su bili preljepi, poprilično ujednačeni, više slični severumima, ali puno tamnijih boja. Uz sreću što mali brzo rasti nastala je i tuga jer je mužjak zaglavio kod panja i uginuo. Ženka je ostala sam i kad sam je vratio u jato, pridružila se severumima.
Malci su rasli i rasli i svaki dan ih je bilo sve manje. jednostavno bi odjednom prestali rasti, i uginuli. Od cijelog jata ostalo je prekrasnih 12 primjeraka, 8 ženki i 4 mužjaka od kojih nikada nije bilo malih. Mrijestili su se, ali je ikra bila neplodna. To i je tipično za međuvrsne križance (mazga, mula, križanci kanarinca i češljugara), dobio sam u Ninbergu nekoliko nagrada za njih i malo pomalo jato je nestalo. To je bilo vrijeme kad digitalna fotografija nije zaživjela, a ostalo je tek ponešto prilično loših slika u Njemačkoj, neupotrebljivih za objavljivanje. Iako sam bio i kritiziran zbog izlaganja tih ribica, bio sam i jako sreatn jer sam imao nešto što nitko nema, nešto zanimljivo i preljepo.
Tema: Heros severus x Cichlasoma nigrofasciatum (Posjeta: 1904 vremena)