U prodaji su dvije vrste: Tobacco hornworm - gusjenica, tj. ličinački stadij leptira Manduca sexta i nešto veći Tomato hornworm - gusjenica leptira Manduca quinquemaculata, oba članovi porodice Sphingidae. Ove gusjenice su veliki štetnici na komercijalnim kulturama (duhan i rajčica) pa je već davno u laboratorijima razvijen efikasan način uzgoja jer se na njima testiraju različiti pesticidi kako bi se zaštitili nasadi. Kao i mnogo drugih kukaca koji se komercijalno uzgajaju za prehranu kućnih ljubimaca, tehnike uzgoja i ovih vrsta su hobisti preuzeli iz znanstvenih laboratorija.
Tvrdnja da ih je lakše uzgojiti od ličinaka Zophobas spec. nikako ne stoji. Ove vrste zahtijevaju značajna inicijalna ulaganja (specijalni veliki kavezi od mreže za odrasle jedinke, osiguravanje pravilnih mikroklimatskih uvjeta, posebna duboka podloga u koju se polažu jajašca, itd.). Također, problematična je i prehrana - ličinke se u uzgoju hrane gotovom hranom koja ima vrlo kompliciranu recepturu i nepraktična je za kućnu upotrebu, a gotov pripravak je vrlo skup: količina dovoljna za odgojiti oko 150 gusjenica košta nekih 50$. U prirodi gusjenice jedu lišće toksičnih biljaka i akumuliraju otrove tako da ih predatori izbjegavaju (imaju odvratan okus i potencijalno su smrtonosne) - zbog toga i njihova "atraktivna" upozoravajuća žarka obojenost.
Prehrambena vrijednost ovih gusjenica uzgojenih u laboratoriju je nevjerojatno visoka (udio proteina u suhoj tvari je preko 60%, dok se npr. kod kućnog cvrčka Acheta domestica kreće oko 20%) što predstavlja svojevrsnu "energetsku bombu" i, samim time, nije prikladna hrana za redovnu upotrebu. Takve gusjenice mogu se upotrebljavati povremeno, kao "slatkiš" ili u određenim količinama kod životinja koje je potrebno brzo kondicionirati npr. nakon hibernacije, kod životinja koje se oporavljaju od bolesti ili kod ženki koje su polegle jaja.
Inače, od firme kojaje navedena u linku nije moguće naručiti životinje, jer isporuku vrše samo unutar SAD (i to za države gdje distribucija ovih štetnika nije prohibirana). U Europi sam ih vidio na prodaju u Austriji, Italiji i Njemačkoj, ali bili su redovito vrlo skupi (3-5 € po komadu).
Vrsta koja je prehrambenom vrijednošću vrlo slična, ili još bolja je Dudov svilac (Bombyx mori) kojeg uzgajaju i u Hrvatskoj kao komercijalnu kulturu (za proizvodnju prirodne svile). Ako netko zna nekoga u Slavoniji tko se bavi uzgojem, možda bi se dalo ugovoriti (ako se ponudi dobra cijena) da dio proizvodnje uđe u hobi kao hrana.